Doom metal četverac iz Ljubljane specifičan po tome što je većinski s predstavnicama ljepšeg spola (jedini mužjak je gitarist Blaž Tanšek) na svojem prvom pravom albumu potiče retrospektivni spoj doom metala sa psihodelijom sudarajući prije svega Black Sabbath s Pentagram. Objavljen za nizozemsku etiketu Soulseller Records (Gorgoroth, Paganizer, Maim, Darkcreed, Thornium, Svartahrid, Tombstones, Deathcult...), ovim Slovenkama se evo, već po treći put daje prigodna promotivna prilika da se odlijepe od klasičnog ex-Yu jadikovanja u blatu i kukanja o tome kako nema zainteresiranih inozemnih medija za nekakvu našu rabotu. Cure i dečko su ranije još za istog izdavača realizirali EP "Inan'" (2015), a prije samog ovog albuma izbačen im je i kratki EP "Mist" s dvije pjesme koje se ne nalaze na albumu, pa se, evidentno je, treba očekivati povoljan feedback koji već ima i neke znakovite učinke. Ako ništa drugo, za bend se zna širom Europe, a kao dokaz upornosti, od 2012. kada su osnovani odradili su turneje po Austriji, Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, te što je posebno interesantno, gostovali su i na Malti.

Ovaj album je perfidno postavljen na čisti zicer koji ne može da omane: čista kompaktna reciklaža doom žanra bez ikakvih eksperimentiranja s jasnom formulom kalupa gdje postoji pogodan vremenski tijek. Naime, niti jedna pjesma ne prelazi duljinu od 6 minuta, štoviše, potrudili su se kompresirati ih u neki opseg od 4 i pol minute u prosjeku što i jeste stanovito osvježenje za sam žanr, a uz niski i duboki vokal Nine Spruk koja para svojom hladnom upečatljivošću, ovo su, nažalost jedine vrline. Jer, glazba je sračunata takoreći na milimetar i ne odstupa od klasicizma uljuljkajući se u prosječnosti, onoj racionalno potkrijepljenoj gdje je osnovna nit vodilja čvrsti i tromi riff uzimajući od prošlosti efektan reverb mrakova i hladnog senzibiliteta koji slušanjem pjesmu po pjesmu nakon izvjesnog vremena postaje smrtno monoton zbog predvidljive linearnosti.



Ti nedostaci odmah se očitavaju u otvaraču, najduljoj "The ghoul" ufuranoj na Pentagram, emotivno agresivnijoj "Ora pro nobis" i nekako najuvjerljivijoj "White torch", ali sve zbog dramatičnog Nininog vokala. "December" ima finesu naglašeno tamne atmosfere, no tu i prestaje taj neki uzbudljivi dio budući da se gotovo cjelokupni ostatak uvalja u tu linearnu stereotipnost kojoj čak niti preslušavanje po nekoliko puta bitno ne utječe na kardiogram posebice u temama "Altar of you" i "Disembody me". Kad bi cure imale malo više hrabrosti da se upuste u slobodnije formatiranje i čeprkanje po nepoznatom i neistraženom teritoriju, gro ovih pjesama bi imalo više dobrih strana uz Ninine vokalne sposobnosti, ovako je sve samo u domeni stroge ravnoteže koja baš i ne isijava nekom komplementarnošću od koje bi se stvorila nesumnjivo jača želja za postavljanje cd-a u poziciju 'repeat'. Možda se varam jer je ovo vrlo friški uradak, a o tome će najbolje posvjedočiti auditorij.

Naslovi: 1.The ghoul, 2.Ora pro nobis, 3.White torch, 4.December, 5.Altar of you, 6.Disembody me, 7.The offering, 8.Demonized, 9.Delirium, 10.Free me of the sun

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 05/09/2018