Ahahahahahahaha! Mislim da sam se ovako slatko nasmijao na zadnjem koncertu zagrebačkog benda S kim ja radim (Filozofski Fax, Zagreb, 6.IV 2018.), ali bend je opičen na drugu stranu punka, no koincidencije između ovih Novosadskih Lala i zagrebačkih bećara, zajedno s Biciklićem su obostrane. Svi oni su prije svega zafrkanti i zajebanti, a ovi Lignjoslav su bome jedna jako dobro sačuvana tajna o kojoj sam tek djelomice čuo. Storija kaže da su se okupili kako bi pošamarali sve šminkere i općeniti rock/ alternativni/ punk neukus sprćivši mu srednji prst i sve pripadajuće uz to odradivši samo dvije godine karijere u kojoj su objavili čak 9 albuma, a ovdje su naštancali iznimno zanimljivu i uzbudljivu kompilaciju od koje se, proste duše, pada na stražnjicu!



'Zdravo! Ja ću sad da vas naučim par važnih lekcija što se tiče panka: pod jedan, treba vam dobar bubnjar, pod dva - gitara, pod tri - skrnav bas, solo, šum, ali za dobar pank album treba puno šuma, treba vam cuga vokal, ali je vrlo važno podesiti ga da bude kretenast. Naravno, potrebni su vam i bek-vokali. Vrlo je važno na snimanju imati i dosta pivskih flaša, da se nastavi pank borba naša! I ako neki tvrde da je mono-pank pizdarija, mi smo ipak odlučili da bude stereo (levi kanal - desni kanal) stereo, stereo... I za kraj, kao pena na pivo, potrebno je imati vokal koji ne prati takt. Ako smo savladali sve lekcije, album može da počne...'

Iiiii-haaaaa! I počinje ova urnebesna kompilacija ovim riječima frontmena Frenkija (spominje se i MC Cane), a jako zanimljivo jest da je sve ovo snimano kod MiKKe iz DreDDup, koji je, čini mi se, odsvirao i sve instrumente (potpisan je kao Inquisitor što mu je ime na facebook stranici). Tu je još supotpisan i basist Bata-Low, a sve je urađeno samo u roku te dvije godine kada je DreDDup tek krčio terene sasvim drugačijim žanrom.



Glazba je, kapa dolje, fantastično odsviran punk-hardcore, sve analogno, nema nikakvih elektronskih pomagala oko ritmova i bubnjeva, gitare, solaže i basovi su sjajno korespondirani, puno bolje nego kod Biciklića i S kim ja radim; imaju višesmjerne slojevitosti pune kompaktnosti, a ako je ovo zaista odsvirao Mihajlo Obrenov (a garantiram da jeste jer se pojavljuje na spotu/ fotosu pjesme "Moja gazdarica"), onda mu svaka čast. Energija kojom praši ova kompilacija je zadivljujuća čistoća iskonskog hardcore punka sabijena u vrlo kratke kompozicije koje jedva da iznose 2 minute (samo su "Srećna porodica", "Kameni" s dozom cinizma prema Thompsonu - "Geni kameni", eksperimentalna psihodelija "Zuja" i zadnja "Ja te znam feat. MC Cane Ramone" duljih proporcija iznad 3 minute). Ovdje je uvršteno čak 32 naslova koji potpuno dočaravaju abnormalno prijatan imbecilitet i degutantnost punka u onoj najotkačenijoj varijanti vrlo bliskoj Sex Pistolsima, ranim UK Subs, Butthole Surfers i Satanu Panonskome odakle su i crpljene sve bitne tematike, ali da budemo na čisto, Lignjoslav nije Satan Panonski. Još je bolji i zajebaniji. Čista produkcija ko' suza, nevjerojatno je kristalna i sve se čuje od teksta do lupanja fuzz činela, a opet nije neki Green Day ili The Offspring. Malo čudno da se za ovakav bend nije čulo van granica domicilne Vojvodine i Srbije? A baš su bili super. Kad bih mogao vratiti to vrijeme, rado bih otišao na njihov koncert negdje u Srbiju. U neko selo gdje su svirali, nema veze, samo da ih doživim, a pretpostavljam da su bili ludilo.



Tekstovi su maksimalno humoristični s jasno eksplicitnim prizorima oko jebačine, genitalija, raznoraznih podražaja, stimulanasa, lijepih & ružnih djevojaka koje bi se karale, pa se malo ne bi, pa o alkoholu ('pivo leči sve, samo moju jetru ne', "Himna pivu"), malo ponešto i o društvenim relacijama ("Furbo tolk"), ali apsolutno ne zadiru u socio-politički segment od kojeg su, izgleda u poetskom aspektu bježali ne želeći se blamirati sa stupidarijama iz sredine prošle decenije na Balkanu kakvih je bilo u izobilju (jedina s takvim stavom je "Tajni drot"). Ta maksimalna zajebancija koju su šibali ostavlja bez daha. Pjesme im nemaju dlake na jeziku, skroz su iščašene do ludila strašno smiješnih viceva, onih masnih s mnogo perverzija i ništa drugo ne preostaje da se čovjek jednostavno smije, onim punim grohotom kako je sve ovo bila jedna fantastična serija nadasve kreativnog i plodnog benda za kojeg se, barem u Hrvatskoj, hm, nikad nije čulo.



Sjajno i otkačeno do daske! Možda tek sad slijedi otkrivanje ovog benda, a ako niste do sad znali za ovo čudo od najlucidnijeg punka s nevjerojatno šašavim vokalom, još blesavijim od Plastic Bertranda (stari francuski punker iz 70-ih), red je da poslušate ovu iznimno zanimljivu kolekciju pjesama strahovito dobro dekoriranih, odsviranih i snimljenih. Najradije bi ovome dao desetku jer pogađa pravi pankerski štimung, ali ne mogu i ne smijem - nema dozu prijeko potrebnog socio-političkog angažmana koji bi potpunio cjelokupan dojam. Kako god, fenomenalna je kolekcija koju svaki pravi panker/ica s libidom i stavom ka kultu vlastitog spolovila treba imati: nikome se ne treba dati jebati, osim vlastitom partneru. I uživati u blagodatima punka, jer punk je generalni katalizator svih uštogljenosti i preseravanja. Viva punk! Viva Lignjoslav! Ako je ikako moguće, vratite se i ponovno svirajte. Ovo je užitak od punka!

Naslovi: 1.Intro, 2.Moje dlake, 3.Babina drugarica, 4.Celulita, 5.Pijana bulja, 6.Tajni drot, 7.Nisi mi se smejat, 8.Žirafa ili slon, 9.Srećna porodica, 10.LSD rerna, 11.Kriza, 12.Karijes Milica, 13.Furbo tolk, 14.Čuvajmo, 15.Ljigaro, 16.Đole smor, 17.Viva la porno industria, 18.Kolekcionar tela, 19.Urnebes (feat. Kargash), 20.Trauma, 21.SexiHipHopHitSamer2007 (za Exit), 22.Sekretarica, 23.Himna pivu, 24.Kameni, 25.Strika jebač, 26.Pozerka, 27.Moja pašteta, 28.Ja sad hoću da furam bos, 29.Moja gazdarica, 30.Ivana Pozitiv, 31.Zuja, 32.Ja te znam (feat. MC Cane Ramone)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 28/07/2018