Oni s boljim pamćenjem sjetiti će se vremena prije nego što je Internet aktualizirao štošta toga, odnosno doba kad i nije bilo nekih medijskih platformi za slanje i razmjenu podataka ne samo o glazbi, već i njenom najvitalnijem segmentu - undergroundu. Zasigurno će se sjetiti primorsko-kvarnerskih punk, noise, rock, metal i inih alternativnih izvođača što su svoje djelovanje protežirali u zadnjoj deceniji 20. stoljeća i tamo negdje početkom ovog milenija nekako nes(p)retno nestali sa scene ne dohvativši tu potporu najglobalnijeg medija današnjice. Ime Tom C. Turkey mnogima trenutno možda ništa ne predstavlja doli nepoznanicu, no ako se malo pobliže pojasni da je nekoć bio suvremenik bendova poput Regoč, Transmissije, Anti-otpad, Mamojebac, OŠ Sulud III, Avlijanera ili Gnom, te da je s ovo dvoje posljednje navedenih zajedno dijelio prostorije u Voloskom kraj Opatije kad je bio basist benda Plod Mirže (aktivni od 1988. do 1996.), onda će se netko prisjetiti da je riječ o Tomislavu Ćurkoviću - Ćurku, jednom od najćaknutijih glazbenika tog vremena koji je nakon razlaza nastavio solo karijeru pod imenom Tomazzo Gallina, te je 2002. objavio slabo primijećen akustični album "Zvizdan". Što se nakon toga dešavalo nisam upućen (navodno je između ostalog režirao video spotove, te se bavi kazalištem), a sad se evo ponovno vraća glazbi, ovaj puta na manje analogan, a puno više na digitalizirani način.



Prvi dodir s ovim albumom može prouzrokovati neke individualne nesuglasice kad se uoči da je riječ o jednoj dugačkoj kompoziciji od 45 minuta što počinje samplirano izvrnutim vokalima, topotima i šumovima koji bi, opet, mogli navesti na pomisao kako je ovo još jedan u nizu onih beskrajnih drone/ experimental/ post-industrial/ harsh radova punih repetirajućih copy/paste šablona s lomovima frekvencija i uvrtanjima zvukova preko kojekakvih mašina i kompjuterskih programa. Međutim, ovo je skroz drugačije postavljen koncept koji ima točno precizirane 'stavke', točnije rečeno, ovdje je nanizano nekih 7-8 zasebnih instrumentala od po 4-5-6-7 minuta povezanih u jednu koherentno satkanu cjelinu kroz koju se točno osjete autorovi interesi, nadahnuća, utjecaji i impresije od primjerice konkretne i ambijentalne glazbe, te jazza i moderne klasike u prvih 15-ak minuta, preko atmosferičnog skoka u post-techno, trance, Intelligence Electronic Music i apstraktni minimalizam pun ritmičkih prevrata, psihodeličnih sekvenci i melodičnih nadogradnji. Osjeća se prisustvo živog čovjeka i rada prstiju na tipkama klavijatura unatoč brojnim kibernetičkim zahvatima s jasnim natruhama utjecaja Brian Enoa, Klaus Schulzea, Dietera Moebiusa, Steve Reicha, pa i Phillip Glassa, te referenci na James Plotkina, Aphex Twins i post-techno majstora Mouse On Mars.

Njegovi tonovi i boje su šareni i prozračni vješto kanalizirani kroz spomenuti minimalistički obrazac mada nije u svakom stavku to osnovni princip, pogotovo u prvom dijelu do neke 20-te minute gdje se prikazuje svojevrsnim melodijskim bravurama na nivou modernog klasičara izniklog iz post-avangarde. Uz jezgrovito sadržajno šarenilo raznolikosti pri kojoj nimalo ne pokazuje znakove zamora i ponavljanja jednih te istih ideja, a kamoli upadanja u zamke samodopadnosti s onim ciljem 'pronaći pravu žicu' i prtljati po njoj do iznemoglosti ili bolje rečeno monotonije, "Untitled" bez obzira na sam naslov uopće nije 'bezimeno' djelce. Ima svoju aromu, ugodan probrani ambijent, štimung i prednjači s legitimnom autorskom karizmom isijavajući inovantnošću koja po ničemu ne bježi od vodećih lidera inteligentno komponirane elektronske glazbe 21. stoljeća.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/07/2018