Testet Ölt nije experimental, nije avant garda, nije post-rock ili new wave, pa ni drone i post-punk, nije noise rock, niti psychedelic ili kraut rock. To jest, nije samo jedno od navedenog. Testet Ölt je pokušaj spajanja svega toga. Bend koji je nastao prekograničnom suradnjom. Naime, prije tri godine su se udružili Ákos Czini i László Lenkes iz Madžarske i Nenad Stupar iz susjedne Srbije u cilju pretočiti iskustva iz svojih prethodnih noise, new wave, punk, metal i experimental bendova u nešto što oni sami opisuju kao eksperimentalno psihodelični instrumentalni rock.

Koliko god ovo sve zvučalo pretenciozno, njihov prvi EP pokazuje jedan smireni, harmonični i atmosferični rukopis glazbenika koji iza sebe imaju prevaljen dugi put osobnog pronalaženja i koji su napokon stigli na onu destinaciju, koja se čini kao potpuno prirodan slijed njihovog glazbenog srastanja.

Ovaj neimenovani EP se isključivo iz tehničkih razloga zove tako, jer sadrži samo pet kompozicija. Međutim, njegovo trajanje nadmašuje čak i formate nekih albuma - četrdeset i dvije minute u kompletu mogu poprilično iznenaditi one koji prethodno nisu bacili pogled na popis ovih pjesama. Ali to nije i jedino iznenađenje. Za nas koji ne dolazimo iz madžarskog govornog područja imena pjesama poput "Folyó híd", "Nomád kalandor", "Csillagok földolgozása", "Déli báb" i "Biztos alkony" ne predstavljaju samo pravi izazov kod njihovog pravilnog izgovaranja, već i pri dešifriranju što one zapravo i znače. Srećom, dečki su se potrudili navesti imena pjesama i na engleskom. Tako se one zovu istim redoslijedom: "Flowing Bridge", "Nomad Adventurer", "The Cover of Stars", "Southern Puppet" i "Certain Twilight". A nastale su sasvim nedavno, koncem prošle godine u subotičkom studiju Balans. Dočim, imena pojedinačnih kompozicija u instrumentalnoj glazbi su više kao smjernice, putokazi na ono na što se želi ukazati. Njihova uloga nije daleko od one koju imaju različiti znakovi u saobraćaju. Strelica. Krug. Linija. Znači također vrlo apstraktno. U odsutnosti bilo kakvih tekstova se krije i velika sloboda. Isto kao što u apstraktnom slikarstvu gestualni pokreti kista, crte, razne boje, sjene, kod posmatrača izazivaju određene emocije, tako i u instrumentalnoj glazbi zvukovi, tišine, melodije, instrumenti su ti koji slušatelju doslovce govore svojim jezikom. Koji se ne koristi nekakvim specifičnim riječima, već osjećajima, emocijama, sjećanjima ili uspomenama. A jezik ovih pet skladbi je satkan od elementarne melankolije. Čiju osnovu čine psihodelični zvukovi klavijature. Distorzije gitare su razmještene u drugi plan. Dok je u centar jasno postavljena atmosfera i dinamika. Njihov tempo i jačinu određuju ritmovi bubnjeva. Jednom su to spori, linearni ali i nelinearni ritmovi, dok su na drugom mjestu energično brzi i ritmični udarci. Sve skladbe plutaju na tim valovima između usporenja i ponovnih ubrzanja. Pri tome se nema osjećaj da se sve to dešava proizvoljno ili improvizatorski, već da se iza toga krije neka smišljena i razrađena logika i svrha. U njima se ne razbacuje s nekim melodičnim erupcijama ili instrumentalnim akrobacijama. Sve je podređeno i skrojeno na vrlo izraženu psihodeličnost i melankoličnost. U tome leži ujedno i velika opasnost da se ove skladbe mogu učiniti jednoličnim, pa čak i dosadnim. Tako je, da bi se njihova smisao doista dokučila, potrebno odvojiti nešto više vremena i strpljenja.

Slobodno se može reći da je stil ovoga sastava za onaj dio slušateljstva koji polaže vrijednost na sofisticiraniju glazbu. Ispunjenu suptilnim značenjima i čiji 'background' je puno bitniji od onoga što se može čuti možda samo na prvo slušanje. One su potpuno oslobođene od one dominantne struje u modernoj glazbi gdje sve mora biti nabrijano i žestoko. Drugim riječima, prosječno skuhano za velike mase slušatelja. Ne, u njima se slavi sjetna atmosferičnost. Tišina koja to nije. Nostalgija koja priča cijele priče. Nenametno. Neobvezujuće i nepretenciozno one nude predah. Odmor od svijeta koji se u svojoj hektičnoj strci spotiče sam o sebe. Pri tome se u njima vješto izbjegava zamka patetičnosti. Nježni nostalgično ambijentalni zvukovi se trenutačno pretvaraju u energične ritmove i melodije, samo da bi ponovno utihnuli i govorili slušatelju da je sada red na njemu. I one koji u prvih nekoliko minuta ne stisnu stop u svom playeru, ovaj EP može nagraditi s pregršt ugodnih i lijepih trenutaka. Ali samo ako ne bježe od tišine i melankolije. Ili od zvukova pucketanja vatre kao u skladbi "Csillagok földolgozása" (The Cover of Stars).

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 23/03/2012