home > mjuzik > Banshee O Beast

kontakt | search |

UNFOLD: Banshee O Beast (Division Records, 2017)

Za švicarski Unfold iz Yverdon-les-Bains-a se nikako ne može reći da su plodan bend. U 20 godina karijere objavili su tek četvrti album, zadnji im je bio, ako se itko sjeća odličan "Cosmogon" 2011., a evo, punih 6 godina se čekao nasljednik tog čudnovato sročenog rada. S novom postavom u kojoj je gostujući vokalist Louis Jucker iz Coliguns i Autisti, za pretpostaviti je da će on samo odraditi promo turneju i nestati što stvara onu fikciju opičene ekipe koja s ničime nije zadovoljna i neprestano eksperimentira u stalnoj potrazi za nečim adekvatnijim, boljim i uvjetno rečeno, savršenijim.

Znate takve bendove koji su svako malo mijenjali postave, a bome i stilove, uostalom niti Iggy Pop ili Bowie nikad nisu album za albumom radili s istom ekipom. Stalno se traga za nečim još uzbudljivijim, a u slučaju ovih Švicaraca i mračnije divljijim, luđim, opičenijim, zavijenim pod velo mračnog metala oboružanog sludge/hardcore-punkom koji nikako nije klišejiziran jer to po samoj supstanci koju imaju u sebi i ne može biti. Nezahvalno bi bilo reći da je ovakav bend s ovolikim iskustvom dijametralno oprečan trendovima ili da se povlači u jezgru undergrounda bazdeći po smrdljivom scenariju gothic/horror lišajeva i mahovine grobova, no novi četvrti album im nadebelo tematski miriše na post-punk etiku prgavog bijesa iz boce u koju su se uključili spiritualni medikamenti metafizike i apstrakcije. S mnogo ružnog i negativnog stava prema svačemu, znamo li da je Banshee neugodan i zao duh koji svako malo vreba iz zakutaka života, ovaj album se bavi eteričnim fikcijama na mračna životna spiritualna putovanja, odnosno na čudnovate metafore koje se mogu povezati i s paralelnim svijetom, realnošću.

Fikcija je ta koja je najuzbudljivija poput zamršenog psiho-horror filma; Unfold ne prikazuju svijet lijepim mjestom za život nego ga iskorištavaju za stvaranje totalnog nemira i paranoje provodivši manijakalnu fabulu lucidnog egzibicionizma na razini otprilike Stephen Kingovih djela ili Hitchockovih filmova. Stihovi imaju neobične scene, često povezane i sa SF nadrealizmom, nisu striktno vezani uz ovozemaljski život prizivajući i onaj zagrobni (u najboljoj pjesmi "Night ride, death touch" kao rođenoj za himnu halloween partyja!), a stilske devijacije im dopuštaju da se nonšalantno gibaju od metala i hardcorea sve do gothica i post-punka s teškim sludge udarcima. Svejedno, kako god ih tumačili, doživjeli su jako dobar preporod sa svojim masivno teškim zvukom i apsolutno modernim pristupom gdje nema niti jednog ozora ka nekim starinama. Može se ustanoviti da imaju konceptualni post-hardcore pristup, ali on je miljama udaljen od prototipova Fugazi ili Drive Like Jehu koji danas spram njih zvuče kao male bebe, isto kao što su The Beatles smiješno zvučali spram recimo Nirvane ili Depeche Mode spram The Young Gods.



Ovdje se radi o totalno modernom post-hardcore bendu koji je detaljno proučavao zakonitosti undergrounda r'n'r kao subkulture uzimajući štošta važnog i vitalnog u svoj opus, a opet ništa od toga nije iskoristio da se prikaže kao, nedaj Bog 'cover' band. Naprosto, ovih 9 pjesama je toliko originalno, jedinstveno i toliko mračno uzbudljivo da se ne može ostati ravnodušan koliko su Unfold moderni, mračni, duboko uronjeni u underground, čak i u synth efekte koji se baš i ne osjete, ali ih ima, te kakvo spiritualno bogatstvo pružaju počevši od uvodne žestice "Honor the traitors" u kojoj odmah najavljuju svoj kompleksan pristup obogaćivanju post-hardcore etike s laganim i ambijentalnijim dionicama, preko dva potencijalna hita "Admirals Dissondo" sa zanimljivim gothic/dark-wave šmekom i riffoidno/noiserskom razaračinom "Cursed commanders" u tromijem tempu (hc šutka dođe tek samo na završetku). Riffovi su ovdje obavezni uz pletenja staccato žica, tempovi nisu nabijeni, tromiji su, Jucker se dere iz petnih žila, totalno je u filmu čitave scenografije, produkcija je odlična (master je radio, zna se Magnus Lindberg), a iznenađenje je tromi atmosferičan instrumental "They had wolves in their eyes and knives in their mouths" koji svojim naslovom dovoljno govori o metafizičkom svjetonazoru benda s kojom povezuju ovaj i onaj svijet. Dođe ti neki ekstremist s ruksakom punim eksploziva i sve digne u zrak, pa ti lijepo sanjaj o svom rokenrolu, post-hardcoreu i ostalome gdje god želiš.

Zapadna Europa je postala opasno mjesto za izlazak u svijet, a biti će još i gore. Ovi Švicarci ne izazivaju nevolje, samo ih tumače na vrlo visok moderan način s post-hardcore/metal-punk aspekta.

Naslovi: 1.Honor the traitors, 2.Admirals Dissono, 3.Cursed commanders, 4.Hex heayday, 5.They had wolves in their eyes and knives in their mouths, 6.Night ride, death touch, 7.Aussitôt dit, aussitôt mort, 8.Felony works, 9.Havoc assemble

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 04/01/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Ladanje

Brujači: Ladanje (2017)

| 13/01/2018 | tomislav |

>> opširnije


cover: Darkroom

SLOBODAN KAJKUT: Darkroom (2017)

| 12/01/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: A Mirror's Portrait

THE KILLERHERTZ: A Mirror's Portrait (2017)

| 11/01/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Begin.

PAVLE MILJENOVIĆ QUINTET: Begin. (2017)

| 10/01/2018 | jura |

>> opširnije


cover: Infography

DORINGO: Infography (2017)

| 10/01/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*