Iza ovog imena nalazi se oneman bend Josipa Pavlova, gitariste i glazbenika iz gomile bendova. Porijeklom iz Tisnog s otoka Murtera pored Šibenika, tijekom 90-ih je bio član Bića sa slika, Blue 1000 i Kritična masa na kotačima, a kad se odselio u München nastavio je raditi u projektima/bendovima Majmoon, Das Weiße Pferd, The Grexits, Zwinkelman i NAQ, da bi evo, nakon više od dvije decenije karijere ostvario i debi album urađen uz pomoć dvojice kolega, Tomom Wu (bubnjevi) i producentom Tobias "Hopsing" Laemmertom (Protein, Alien Transistor Records) koji je u najduljoj pjesmi "Terra mater" uskočio s elektronskim ambijentalnostima. Godinama radeći u prepoznatljivom dekoru post-rocka, ovih nešto manje od pola sata ukusno je dekorirao u vrlo bliskom, dakako instrumentalnom žanru s ležernim minimalističkim pristupom gitarskih gradacija koje je nazvao Kulešovim učinkom, odnosno starom filmskom metodom Lea Kuleša s početka 20. stoljeća koji je predavajući teoriju u Moskvi o celuloidnoj umjetnosti tražio od studenata da se uz pomoć raznoraznih dosjetki (a i nedostatka celuloidne trake) užive ispred fiktivne kamere glumeći i aranžirajući kadrove u vremenu i prostoru sinkronizirano s već snimljenim materijalom ili kulisom iza njih. Ta metoda je vrlo brzo usvojena i u Hollywoodu koji je destljećima, a ponekad još uvijek rabi isti štos: primjerice glumci sjede u automobilu, a iza njih se vrte snimljeni kadrovi eksterijera.



Premda je album kratke duljine, nije zgusnuto zbijen na prakticizam žanra da moraju biti ostvareni striktni standardi s dugotrajno razvučenim uvodnicima, razvojem dinamike i nesuvislim krešendima. Nasuprot toga, on odmah u prvi plan izbacuje cijeli spektar finih staccata (nadosnimljenih, naravno) u uvodnoj rasplesanoj "Companions" poigravajući se minimalističkom tehnikom a'la Steve Reich - Philip Glass s jasnim utjecajima i math-rocka, dok se u laganoj "Ankommen" fokusira na ambijent neprestano održavajući tu tehniku višeslojnih gitarskih paravana što stvaraju eteričnu laid-back egzotiku nalik na kombinaciju Mediterana i Hawaiija. Spomenuta "Terra mater" koketira i s psihodeličnim dub učincima, pa i trip-hop inačicom u žanru. Posljednje dvije "Fisherman" i "I owe you a dinner" su nešto jezgrovitije razbarušene; dok je 'ribar' elegična pastorala, druga se čvrsto pridržava već prikazanih načela poliritmije u kojoj Josip dodaje i dionicu na melotronu proširivši rakurs atmosferičnih dijagonala što idu unakrsno s vodećom temom.



Nimalo opterećen nekim hirovima i subžanrovskih klišeja, album ugodnim ambijentalno-plesnim periodima evidentira vitalne metafore majčice prirode prikazane zvučnim spektrom koji pupa, buja, razvija se, doseže klimaks, zrenje i njezine praktične primjene u ljudskom životu. Humanizam povezan s prirodnim, pa i ekološkim angažmanom ovdje je samozatajan, ali primjetljiv. Sofisticirano je protkan kroz stil kojeg Josip itekako dobro poznaje u dušu, pa očekivati neke eksperimentalije kao što bi se moglo pomisliti kad je njegov minuli rad u pitanju, bespredmetno je tražiti.

Naslovi: 1.Companions, 2.Ankommen, 3.Terra mater, 4.Fisherman, 5.I owe you a dinner

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/11/2017