home > mjuzik > Undulating Waves Of Rainbiotic Iridesence

kontakt | search |

GIGAN: Undulating Waves Of Rainbiotic Iridesence (Willowtip Records, 2017)

Za Gigan će se nerijetko pronaći podataka da su tehnical death metal, ali to uopće ne odgovara činjeničnim vrijednostima. Zna se koji bendovi spadaju u taj fah: Gorod, Spawn of Possession, Obscura, Virulent Depravity i kompanija zajedno sa starim Death, Suffocation, Opeth, Atheist, Cynic i ekipom koja je žanr stvarala mic po mic još od 80-ih godina prošlog stoljeća.
[  ]

Kod ovog američkog trojca s Floride ne postoje striktne zakonitosti kojima bi se uklapali u dotični žanr. Pratim ih maltene od samih početaka i znam im razvoj u kome im je svako izdanje bilo sve neobičnije i luđe, a sada su sa četvrtim službenim albumom došli do krajnih granica gdje je uopće teško definirati bilo kakve fahovske teze s obzirom da su se totalno oslobodili tereta kreativnog napretka koji ih je tištio prije desetak godina. Naime, kada su kretali, u počecima su htjeli izmjeniti vizuru općenitog poimanja heavy metala koji ima još uvijek, ponekad i kod glazbene kritike, status seljačke glazbe kojoj prijeti kreativna propast jer od najmanje 200-300 tisuća metal bendova na svijetu (samo ih u black metalu ima oko 20 tisuća, a u deathu oko 50 tisuća) njih više od 60% zvuče kao kopije odavno prohujalih heroja teškog gitarskog izričaja od Black Sabbath preko Iron Maiden, Judas Priest, Metallice i Morbid Angel sve do Machine Head, Mesuggah, Nightwish i Cult of Luna.
[  ]

S tom činjenicom ovaj energični bend koji nije mijenjao postavu već jako dugo, ravnomjerno se uronjava u kompleksniji dio priče tražeći neprekidno nove načine izraza žarko žudeći da postane specijalan, poseban i prepoznatljiv (tumači: avangardan), otprilike ono što su Sonic Youth bili za rock 80-ih godina, ili još ranije, kraut-rockeri i eksperimentalisti poput nekih dostignuća Pink Floyd, Kraftwerk, Radiohead ili još uvijek nepriznatih mnogih zvijezda. Volio bih u 2017. godini naletjeti na klince s jačim kreativnijim argumentima, odnosno, stvar je u tome što ovaj album neće nikoga oboriti osim rijetkih zaljubljenika novi(ji)h dostignuća u najtežem žanru.



Nema veze. I ima veze. Sve ima veze kad se priča o avangardi kojoj Gigan pripadaju. Od te sve horde metal bendova nigdje se neće naći ovakav unikat koji otvori album sa doom-riffom i tromim tempom "Wade forward through matter and backwards through time" nakon koje počinje pravi urnebes dodekafonije i dekompozicijske strukture razvijene na klasični instrumentarij basa, gitare i bubnjeva od čak 10 minuta. Opće ludilo koje Eric Heresemann, ljevoruki gitarist, basist i vokalist pruža na ovome albumu je gorda nirvana, onaj osjećaj posebnosti da heavy-metal nije samo muzika za seljake koji odvajaju vrijeme na Maidene, Prieste, Divlje Jagode, nego i za inteligentnija bića koja korespondiraju s naukom novih glazbenih poteza poput Karl-Heinz Stockhausena i John Cagea. Nikakav ovdje tehnical death metal nije u igri nego slobodna fikcija ovih troje ljudi da na svoj psihodelično nabijen način uprizore današnje stanje u metalu kroz narednih nekoliko komada "Elemental transmography", "Ocular wavelenght's floral obstructions", "Hideous wailing of the ronowen during nightshade", "Hyperjump-ritual madness", ali istina "Plume of ink within a vacuum" im je najtanja i najslabije producirana na cijelom albumu, ali je zato najkoherentnija i možda sama po sebi posve eksperimentalna zbog takvog tretmana (mora se pojačati kad se sluša). Završnica pripada još jednom 10-minutnom komadu "In between, throught form and void" gdje se bend razvaljuje sa psihodelijom, razbijenim aranžmanom i eksperimentima do mile volje.

Kad bi neki pronicljiviji organizator imao sluha uz sve te death metal bendove napraviti festival samo death bendova, vjerojatno mu na pamet ne bi padali Gigan koji na ovome albumu imaju sijaset fenomenalnih pjesama popraćenih growl vokalom, razbijenim aranžmanima, sjebanom koncepcijom i posebnim stavom u metalu. Ovo će ostati avangarda na jako dugi vremenski period.

Naslovi: 1.Wade forward through matter and backwards through time, 2.Elemental transmography, 3.Plume of ink within a vacuum, 4.Ocular wavelenght's floral obstructions, 5.Hideous wailing of the ronowen during nightshade, 6.Hyperjump-ritual madness, 7.Clockwork with thunderous hooves, 8.In between, throught form and void

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 12/10/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*