Sjećam se kako mi je bilo teško nešto konkretno napisati za debi album "The Order Of The False Eye " (2008) ovih ekscentrika iz Tampe na Floridi. Na njemu su izmješali svega i svačega kroz brutalni death izraz (od math/jazz/grind elemenata do psihodelije, ambijenata, eksperimenata i kraut-rocka) što je sve skupa asociralo kao da se Frank Zappa u jednom od svojih lucidnih pohoda odlučio pozabaviti death-metalom na svoj bizaran način.

Kao što su ionako dosta škrti sa informacijama, a jedini web im je onaj na myspaceu koji i ne daje mnogo prostora za press detalje, nije poznato zašto su napustili Napalm Records i ovaj drugi album objavili za posve nepoznatu etiketu Willowtip Records. Da li su neki od članova promjenili ime ili se promjenila postava benda, također je diskutabilno. Uz osnivača Eric Heresemanna, ljevorukog gitaristu, basistu i vokalistu (a ovdje još svira synth, ksilofon i barata thereminom), nekada su bili Randy Piro (gitara, vokal, različiti samplovi) i Danny Ryan (bubnjevi), a danas su potpisani Kesava Kaish Doane (bubnjevi) i John Collet (vokal). Fotografije odprije 2-3 godine prikazuju vrlo slična lica ovim današnjim. Čini se da je Danny Ryan samo pustio kosu, a ako to nisu iste osobe, onda im je zamjena vizualno slična kao jaje jajetu... A što reći o albumu? Eh, to je uistinu problem. Na njihovom myspace-u pod opisom žanra stoji 'experimental/ metal/ psychedelic'. Naoko, taj opis izgleda sasvim jednostavno, ali nije nimalo tako jednostavan kad se preslušava. Zvuk bombardira i ispaljuje rafale punih 45 minuta kao da se nalazite u Vukovaru koncem 1991. kada prema preživjelim svjedocima nije bilo niti jedne sekunde bez eksplozije, detonacija i pucnjeva, ritmovi su neujednačeni, apsolutno nemaju nikakve klasične osnove, od onih 1/1 su udaljeni kao Zemlja od Mjeseca, a odsustvo bilo kakvih standardnih obrazaca, da ne kažem klišeja i šablona, unose potpunu zbrku u ovaj ionako kaotičan kotao u kome slušatelj uistinu ne zna čega bi se uhvatio.

Eksperimentalno, psihodelično i ekspresivno, posve slobodno, može se reći free-metal/jazz djelo s određenim progressive elementima. Kada se prvi puta sluša, ostavlja dojam potpune konfuzije kao da ste slušali brdo nabacanog nereda bez ikakvog unaprijed dogovorenog reda vožnje. Gusti slojevi buke sa nekoliko nadosnimljenih gitarskih linija kojima su suprotstavljeni sasvim razbijeni ritmovi i neujednačeni aranžmani oivičeni mučnim vokalima John Colleta, sjedaju tek nakon nekoliko repeticija. Tek onda se počinju slagati neke kockice ovog nevjerojatnog albuma, te se uočava da u svakoj od 8 pjesama postoje neke sekvence koje ponavljaju. Tako su neki segmenti kruti i matematički, neki su gotovo silovano grčeviti, a neki pokazuju jazz karakteristike. Srećom, sve to je uz posve prljav zvuk sklopljeno s nekom logikom koja neprestano mutira u svojoj agresivnosti. Bend neprekidno koristi određene repetirajuće motive sa psihotičnom zbrkom koja se otkriva tek s vremenom. Dinamika, koja nije u niti jednom momentu ispuštena iz igre, raspoređena je kroz određene interludije koji su komponirani po nekom čudnovatom simfonijskom načelu, ali ne bi se reklo da je to bio i glavni cilj albuma.

Metež i kaos koji doslovce brutalno napadaju živčani sistem poput najprljavijeg gitarističkog harsha dodatno su pojačani sa sasvim halucinogenim tekstovima punih bizarnih slika. Dovoljno je samo pogledati neke od naslova pjesama - "Planine raspoređene poput zvijeri očekuju napad", "Suspendiran u kocke muka", "Transmogrifikacija u bio-luminoid", "Kosturi čelika, drveta i pocrnjelog granita", "Nedokučivi odjeci vječnosti mašte"... Mama mia. Sve ovdje vrvi od bolesnih i paranoičnih prizora sa nihilistički-sadističkim ekspresijama psihodeličnog bunila u kome se stvarnost pretvorila u šizofrenične pejzaže često opsesivno izbezumljene do ludila. Košmarni vrtlog u koji je bačen ovaj album je složen, fascinantan i izazovan produkt koji od slušatelja zahtjeva potpunu koncentraciju u nekakvoj čudnovatoj multi-dimenzionalnoj strukturi koja je kompulzivna noćna mora prožeta astralnim projekcijama i bljeskovima znanstveno-fizikalnih, a i metafizičkih 'crvotočina'.

Onaj debi album "The Order Of The False Eye" sada se doima pravim nevinašcem spram ovog djela. Sada izgleda da su sve one egzibicije bile, ha, šta drugo, nego neke čudnovate ekspresivne igrarije u kojima je čak bilo i nekih melodičnih natruha. Tada su zašli u neki novi stil koji je mirisao na tehnical-death sa de-kompozicijskim strukturama, no ovdje su od svih tih finesa napravili nevjerojatni složenac kojem zaista treba adekvatan naziv jer su spram recimo njemačkih tehnical death-metalaca Obscura daleko izašli i odmakli iz tog okvira.
Ovo čudo od stila će kad-tad dobiti ime. Za sada je eksperimentalni brutal metal čiju ekstravagantnu nepredvidljivost uistinu nije jednostavno shvatiti i provariti. Avangarda? Valjda...

Naslovi: 1.Mountains perched like beasts awaiting the attack, 2.Suspended in cubes of torment, 3.The raven and the crown, 4.Within the tentacled grasp of a buried behemoth, 5.Transmogrification into bio-luminoid, 6.Skeletons of steal, timber, and blackened granit, 7.Vespelmadeen terror, 8.The fathomless echoes of eternities imagination

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 17/08/2011