Što to sadrže nutrine?

Eh, da, to je sad veliko pitanje. Jer s Ivanom smo svako malo na ovim stranicama: redovito svake godine objavi poneki album, stalno je aktivan i nemoguće ga je mimoići, ali kako mu se kreativni proces iz godine u godinu razvija do apstraktno-avangardnih sfera, barem po omotnici sa zdjelicom suhih smokvi ne može se ništa konkretno ustanoviti. Ovakav majstor specifičnog gitarskog zvuka kakvog prikazuje na ovome 55 minuta dugačkom albumu s dvije teme imenovane "I" i "II" daje slobodi mašte na transcedentalnu percepciju. Ravnomjerno ispušta škripove, šumove i noise frekvencije vrlo ugodne uhu uronjene u ambijentalno-sneni ugođaj, no daje pravo i nemiru, paranoji i psihodeličnim atmosferama podjednako pravo za svoj ekspresionistički egzibicionizam kojeg je najlakše sagledati iz miljea drone scene. Naoko, u prvoj temi se praktički ništa bitno ne dešava jer sve ide toliko tromo u gradacijama da se dramatika gotovo niti ne primjeti koliko je vješt u tome da audijenciju uvuče u neki svoj privatni interijer s okusom horrora, dok je druga, gotovo polusatna tema isprepletena intervalima vibrirajućih visokih frekvencija s mnogo popratnih efekata: ima tu svačega na trpezi što ulazi u domenu individualnog kozmosa. Onog stanja kada se levitira i opušta, sanja i odvaja od realnih spoznaja u sasvim nepoznatim relacijama paralelnog svijeta. A opet, na trenutke se iz jedne takve hipnotičke seanse vraća u stvarnost: on je tu s vama nehotice ili čak namjerno napravivši poneki šum koji odaje prisutnost meditacije nekim sitnim udarcem, trzajem ili kretnjom.

A odgovor na početno pitanje jeste: smokve zasigurno nisu.

Naslovi: 1.I, 2.II

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/10/2017