S Ivanom Čkonjevićem se nismo družili povodom nekog novog rada već vrlo dugo. Skoro pa 4 godine od solo albuma "Nuš" iz 2012., preciznije 3 s projektom Orkestar Gradovi Utočišta kada je bio u velikoj skladateljskoj formi najavljujući 367 kompozicija za Danijelu. Tada ih je imao oko 200, a s javnom objavom je trebalo krenuti kada sve budu završene, no kako izgleda barem za sada od toga još uvijek nema ništa.

Novi rad "Iskra" prvobitno objavljen za novosadsku Kulturnu organizaciju Monogram 2015., a snimljen još 2013. također u Novom Sadu (Mattera mesto) nudi uobičajene Ivanove ambijentalne reference - dugotrajne gitarističke drone performanse svirane gudalom i laganim, lijenim staccato tonovima u njemu optimalnim dužinama od cirka 14 do 20 minuta.

Premda ovako troma i atmosferična glazba smiruje i u principu odiše blaženim spokojom gotovo do izoliranosti, u ovome slučaju insinuirajući prirodni vremenski tok koji priznaje samo sklad, uravnoteženost i harmoniju, odnosno svjetlost kao izvor života od prve iskre, preko optičkih privida i varki (tema "Fosfene") sve do praktičkih primjena ("Sušenje kamilice") i prirodne realnosti ("Reke: paralele, ušća"), ona istovremeno može pobuditi i neke kontraefekte. Prije svega dosadu i monotoniju jer je Ivan majstor za transkripciju takvih tema s vrlo sličnim pristupima u kojima mu je prije svega mirnoća i rafiniranost esencijalna etika izražavanja, odnosno, točnije rečeno, njegova glazba uistinu nije baš za svakoga s obzirom da dinamiku, a i dramatiku razvija spontanim, pa i presporim, gotovo neprimjetnim minimalističkim gradacijama.

A k tome je dodao i još jedan vrlo bitan detalj: na omotnici je naziv otisnut i Brailleovim pismom pružajući tu svjetlost i onima koji žive u mraku.

Naslovi: 1.EXP. Iskra, 2.EXP. Fosfene, 3.EXP. Sušenje kamilice, 4.EXP. Reke: paralele, ušća

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/08/2016