Svima koji nestrpljivo isčekuju nastavak Funeral albuma, kojim su Arcade Fire zasluženo stekli kultni status pridobivši kritike za najbolji album 2004. godine, odmah na početku moram reći da je zamisao Neon Bible albuma poprilično drugačija.

Iako je Funeral možda najbolji debut album u posljednjih desetak godina, Win Butler i njegovih 7- 8 članova koji zajedno čine montrealski band Arcade Fire, ovaj put željeli su nam podariti 11 pjesama koje su produkcijski bogatije, aranžmanima grandioznije a tekstovima jednako melodramatične (ako ne i mračnije).

Uvodna Black Mirror jak je ritmički udarac na početku albuma te se definitivno može smatrati tributeom berlinskoj fazi Davida Bowiea iz 80-ih godina. Refrenom "Mirror, mirror on the wall. Tell me where them bombs will fall." nagovješćuju obračun s američkom politikom ratovanja kojoj se kasnije potpuno posvečuju u Windowsill i post 11. rujna situacijom u Americi u Antichrist Television Blues.
Keep The Cars Running ističe se lijepom mandolinom iako je nekako previše singlovska, tipičan pop aranžman je ono što nismo čuli na prošlom albumu a ovdje se to najviše osjeti.
Downbeat ugođaj na Neon Bible mjesto je gdje je album krenuo u drugi smjer, u mračnije vode ("Not much chance for survival if the neon bible is true.").
Intervention, uz zvuk orgulja, priča je o čovjeku koji plemenito radi za Crkvu, pritom zaboravljajući na svoju obitelj i prijatelje.
Black Wave/Bad Vibrations kao da je podjeljena na dva dijela: prvi je dio prelijepom kombinacijom francuskog i engleskog otpjevala Regine Chassagne, dok je za nastavak i "loše vibracije" zaslužan Win sa svojim apokaliptičnim vokalom ("eating in the ghetto on a hundred dollar plate"). Ocean of Noise je mračna romantična balada koja podjeća na Crown Of Love sa prošlog albuma, sa sjajnom duhačkom sekcijom na kraju pjesme.
The Well and the Lighthouse započinje lepršavo kao da se radi o nekom singlu New Order ili Interpola, no u drugom poluvremenu osjećaj se ispravlja u stilski tipičan Arcade Fire.
Antichrist Television Blues tekstualno je najjaći dio albuma gdje se Winova interpretacija uz akustičnu gitaru, zbor i pljeskanje može usporediti sa Bruce Springsteenom, iako je tekstualno oprečna njegovom domoljubnom izričaju. "I don't wanna work in a building downtown, no I don't wanna see when the planes hit the ground" Winovo je viđenje post 11. rujna američke zbilje i opasnosti kojoj je izložena, dok sa "Don't wanna fight in a holy war, don't want the salesmen knocking at my door, I don't wanna live in America no more" u Windowsill iznosi svoje viđenje američke globalne politike u borbenoj baladi čovjeka koji gubi vjeru u Ameriku ("MTV, what have you done to me? Save my soul, set me free! What have you done to me? I can't breathe! I can't see! World War III, when are you coming for me?"). To je ujedno, uz orkestracije i zbor na kraju, najjači adut albuma zajedno sa No Cars Go koja je već prije objavljena na Arcade Fire EP izdanju 2003. godine sa slabijim aranžmanima i s manje punoće.
No Cars Go ovdje je toliko moćna, prepuna violina, harmonike i gitara da se veselim interpretaciji uživo u Munchenu slijedeći mjesec.
My Body Is A Cage usporava album na kraju i zvuči kao da je loše priljepljena na No Cars Go podječajući na Elbow. Savršen završetak za bilo koji band osim za Arcade Fire.

Ukratko, nije moguće ne uspoređivati ovaj album sa prethodnim od kojeg se bitno razlikuje.
Funeral nam donosi melodije ispred tekstova, odbijanje tehnike i lišenost produkcije dok Neon Bible donosi grandioznost, tekstualnost i produkcijsku jačinu.
Promjenom strategije, Arcade Fire postigli su ovim albumom kompletan trijumf umjesto ponavljanja trikova sa Funerala.
Eh, kako bi volio biti Kanađanin!

ocjena albuma [1-10]: 9

tihomir // 21/02/2007