Kada si imao 10 godina i u školi učio o znamenitim djelima Petra Preradovića, Frana Galovića, Ivana Gorana Kovačića, Grgura Karlovčana, Vilima Galjera, Šandora Ksavera Đalskog, Drage Gervasiasa i još mnogih zavičajno važnih osoba, ponajmanje ti je bilo važno tko su oni i što su uradili. Vrijeme ti je užasno sporo prolazilo. Na nastavi si kuckao olovkom u teku odbrojavajući do šezdeset i onda stavio jednu črčku - prošla je još jedna minuta. Još jedna minuta manje od onih 45 koliko je trebalo proći da ponovno dođe odmor. Mali, a onda i veliki od 15 minuta. Razmišljao si kako ubiti dosadu na tim blesavim predmetima od kojih te jedino zanimao tjelesni, te ponekad likovni i glazbeni odgoj. Ali matematika, priroda i društvo, a pogotovo hrvatski jezik bile su strahote i grozote. To se obavezno na svakom satu išlo jednom na WC jer ti je bilo toliko sila da ćeš se upišati i usrati na pola učionice ako te učiteljica ne pusti van. I tako svaki nastavni sat. Malo si išao na pišanje, malo na sranje, pa si bio žedan, pa si malo glumatao da ti se povraća, da si bolestan, da ti nije dobro, da trebaš friškog zraka... I prošao je tako jedan jako naporan dan.

Došao si kući, ništa nisi zapamtio što si slušao u školi, a domaću zadaću si drugo jutro prepisao, kao i svi drugi, od jedinog štrebera u razredu kojega su svi mlatili ako nije dao zadaću. Ako ga nije slučajno bilo, tu je bila ona štreberica s cvikerima i dugim kikama za koje su je svi navlačili. Do njezine zadaće je teže bilo doći, ali se uspjevalo na različite empatične štoseve. Popustila je jer je bila ružna i pametna, misleći da je dobila tvoju simpatiju u školskom leksikonu. I tako ti je prošao treći, pa četvrti razred, onda je došao peti, još teži i naporniji zbog fizikalnih zakona, kemijskih formula, bioloških procesa, razlomaka, decimala, zemljopisnih granica, nekakvih carstava i kraljevstva, seoba naroda i ratova, a pogotovo zbog stranog jezika jer si jedva svoj naučio pisati, čitati i govoriti.

I uspio si se provući da završiš osnovnu školu, a potom i srednju, no znatno teže jer si uvijek na polugodištu imao barem 3-4 jedinice koje su se protegle i do popravih rokova koje si na jedvite jade savladao dok su ti se frendovi uspjeli izvući i otići na more. Čak si i jedan razred ponavljao. Starci su te poslali i na fakultet mada ti uopće nisi znao što u životu želiš biti jer te ništa konkretno nije zanimalo. Tamo si se još više zajebavao. Oni su plaćali, ti nisi išao na predavanja, već si tulumario, pušio travu, gutao tripove iživljavajući se po prvi puta osjetivši slobodu što nikome nisi dužan polagati nikakve račune smatrajući da ćeš bez imalo muke kao i u školi davati ispite. Učio nisi ništa, knjižnica te vidjela samo kada si se učlanjivao, lokao si s cimerima dan i noć slušajući alternativni rock i punk, nosio si kariranu košulju i potrgane traperice kad je u trendu bio grunge, a onda si nabavio kožnu jaknu i nekoliko bedževa kad su u điru bili The Offspring, Green Day i Bad Religion. Oblokan i izdrogiran si se našao, ne sjećaš se niti sam da li je to bilo na nekoj brucošijadi ili u nekom klubu, da li je svirao bend ili je DJ pustio pjesmu "Crveni makovi" srpskog benda Six Pack. Skakao si kao pomahnitali luđak misleći da ovi punkeri ismijavaju jednu od himni koja je bila obavezna još u vrijeme kada si bio Titov pionir noseći crvenu maramu i plavu titovku s crvenom zvijezdom. Kasnije si, kao i svi drugi, nabacio tetovaže, nekoliko piercinga, te si i kupio taj cd jer ti je ta pjesma baš bila 'cool'. A tamo je pisalo da je autor pjesme neki Nikola Hercigonja, valjda neki narodni heroj ili neki šonjo koji je pisao komunističke i revolucionarne budnice o NOB-u.

A kako još iz osnovne škole nisi usvojio nikakvo znanje, jedno što si u svojih 30-40 godina uspio savladati jest rad na kompjuteru i heklanje po internetu. Danas si se iznenadio na svome radnom mjestu gdje ionako samo zabušavaš, a ustvari glumiš da si silno vjeran i predan poslu, da je stihove te pjesme napisao Mihovil Pavlek Miškina. Onaj neki pisac iz Podravine o kome nisi ništa zapamtio još od trećeg razreda osnovne škole budući da si polovicu školovanja proveo u WC-u, na friškom zraku od silnih glavobolja i mučnina, te u opijatu tripova, ecstasyija i tebi uvijek blage, preblage i nikad dovoljno jake 'marokanke' i 'afganistanke', koja je većinom bila originalno hrvatska iz nekog kukuruza ili vinograda punog raznovrsnih stabala, a i visokog korova u kome niti najbolji šumar ne bi mogao otkriti stabljike kanabisa.

Preslušao si mnogo ploča, kaseta i cd-ova, poskidao gomilu glazbe s interneta, ali pod milim Bogom nikad ništa nisi razumio o čemu to govore tvoji omiljeni američki i engleski bendovi. Zadnju knjigu koju si pročitao i proučio od prve do zadnje stranice bila je "Figure veneris" koju si krišom mažnjavao od staraca. Kao i svi drugi osviješteni alternativci i punkeri, osjetio si se dužan uključiti u opće nezadovoljstvo, na svakom mjestu progovarajući kako ovaj svijet ništa ne valja, kako je sve pokvareno jer su nestale pive u smeđim flašama, na mobitelu ti uzimaju pare, sve je postalo enormno skupo, a ti jadnik nemaš sredstava niti da preživiš. Gledaš svaki dan te smrdljivce s ekrana i poistovjećuješ se s masom, s onim glasom naroda koji dopire do tebe ne shvaćajući svijet u kome se nalaziš. Bio si i mnogo puta na koncertu Overflowa, oni su ti zakon, slušaš ih i na poslu. Praše svom silinom, ali baš ništa ne razumiješ o čemu govore njihove pjesme, bitna ti je mjuza. Imaš i sve njihove albume. Neke na kasetama, neke na originalnim cd-ovima, a neke u mp3 formatu. Iznenadio si se kad si ih odjednom čuo na hrvatskom jeziku. Koji je to đavo? Prodane duše koje sad odjednom oće pare. Iznevjerili su sveto pravilo po kojem su ti bili zakon. Zbunio si se. Potpuno. Tko je taj Miškina? Kako je to glupo seljačko ime. Ko' Francina, Božina, Slavina, Petrina, Vladina, Ivina, Đurina, Jozina, Želkina, Ferdina, Dragina, Zdravkina... Uvijek si se sramio kad bi te mama pred frendovima zvala tvojim imenom, pogotovo u školi ili pred curom. Osjetio si se ugrožen i omalovažavan, primitivac, ustvari ono što i jesi.

Nikad nisi shvatio svoje pleme kome pripadaš, uvijek ti je bilo odbojno i stalno si ga opstruirao. Došao si do jedne prelomne točke u životu kada misliš da je EU neki novi zakon i poredak, nešto što će ti omogućiti puno bolji život, kada će tvoje 'ništa' postati 'nešto'. Opet se zajebavaš i hodaš stranputicom kao i obično. Prepisivaš domaće zadaće, ali ih kao zreo čovjek pokušavaš interpretirati kolegama na poslu koji kuže da si poprilično plitak, samo ti se to ne usude reći. Nisi niti ustaša, niti lijevi, niti desni, ustvari, nemaš svoje mišljenje i svoj stav, dragi moj makar koliko god da se ti napatio. Ne razumiješ ti ništa mada imaš na ne znam koju foru završeni fakultet i diplomu s kojom se ponosiš. Boli te briga.

A da nisi bio onakav kakav jesi i da nisi provodio vrijeme u WC-u, možda bi na satovima u trećem razredu osnovne škole saznao da je Mihovil Pavlek Miškina bio 'netko' jako značajan. Pametan, inteligentan i poetski nadaren seljak koji je mislio svojom glavom i bio puno bistriji od tebe. Imao je samo 5 razreda osnovne škole i to mu je bilo dovoljno. I previše spram tvojeg fakulteta i magisterija kojeg pripremaš samo da imaš još bolju plaću. Miškina je bio aktivist, preteča svih Dylana, njegovih protestnih sljedbenika i angažiranih punkera, živio je u vrijeme kada je pojam književnika bio neprikosnoveni vladar literature Maksim Gorki.

Počeo se baviti pisanjem tek u 30-tim godinama života nakon što je preorao s konjima i kravama milione brazdi plodne podravske zemlje zatrpane stajskim gnojem i ispratio pad Austro-Ugarske monarhije, prvi svjetski rat u kome nije sudjelovao kao mladić jer je imao slab vid, te uspostavu prve zajednice južnih Slavena - Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. I onako 'ćorav' vidio je što tu ne valja, aktivirao se u politiku Hrvatske seljačke republikanske stranke, bio je općeprihvaćen u Koprivnici s čak 80% glasova birača, no nikad nije zbog stavova i ideologije uzet u skupšinu Kraljevine SHS. Ne zato jer je bio seljak, ratar, stočar i poljoprivrednik, već zato jer je bio previše inteligentan i razborit. Budućnost je vidio u komunizmu i socijalizmu, bio je pristaša jednakosti i pravde, no nikada nije pokazivao znakove Lenjinovog sovjetskog boljševizma. Kad je zapoćeo 2. svjetski rat, te je oformljena NDH, ustaše su ga zvale u svoj pokret, no on ih je odbio. Nekoliko puta je bio bez ikakvih razloga u zatvoru po mjesec dana bez ikakvih saslušanja, a naposljetku je u proljeće 1942. uhvaćen od ustaša, odveden u sabirni logor Jasenovac i negdje sredinom iste godine ubijen. Ne zna se da li ga je smrt zadesila u Jasenovcu ili u logoru Stara Gradiška. Neki nacistički zasljepljeni kreten ga je ubio jer je u to vrijeme ustaški pokret podupirao Hitlera i najjaču svjetsku diktaturu.

Dečec moj, Miškina je bio ZAKON i avangarda u to vrijeme. Ono što je danas otprilike Graha kojeg, na svu sreću nitko neće ubiti zbog stavova, a ponajmanje umjetničkog rada. Lennon je ubijen zbog stavova i činjenice da je imao moć mijenjati društvenu svijest. I mnogi značajni reperi jer su imali radikalne stavove i borili su se za pravdu bez obzira što to izgleda da su samo bili 'previše popularni' i drsko mrski nekom tamo kvartovskom mafijaškom klanu. Pa i Michael Jackson je ubijen jer je bio toliko popularan da je htio ili ne, indirektno 'o nečemu' razmišljao i netko je u tome vidio veliku društvenu opreku. Madonnu nikad neće nitko ubiti jer je u 'njihovom' sustavu koji je prekompleksan za jednostavno pojašnjenje.

Ovaj album Overflowa je sociološka priča, duboko razmatrana i sagledana iz perspektive jedinog originalnog člana - pjevača Žike koji se nakon svih onih sjajnih radova na engleskom jeziku po prvi puta vratio kući, na svoje ognjište, na svoju zemlju gdje konačno ponosno može reći 'ja sam Hrvat' i obrazovani podravski seljak s diplomom koji zna puno više od onoga majmuna na vlasti što je opstruirao cijelo školovanje zbog nekih sasvim drugačijih ciljeva. Žika je shvatio poantu Miškine, ne samo tog seljačkog imena, već i njegov doprinos zajednici kojoj je želio boljitak. Tu nema ama baš nikakvih tematski loših sfera, nekog krivo proračunatog koraka, ovdje sve štima kao urica. Težak je to bio zadatak, naoko zajebantski poput Idola kada su obradili Pekića u najčuvenijem ex-yu novovalnom albumu "Odbrana i poslednji dani", ali se uvelike isplatio.

Album počinje, naoko elektronskom zafrkancijom "Proljetna pjesma I" u kojoj je svoje prste umješao bivši basist Konrad Mulvaj - Kono danas poznatiji kao Ohnokono (po pjesmi Nomeansno - "Oh no Bruno"), sadržavajući kajkavski legitiman dijalekt kojeg Miškina i nije smio mnogo rabiti jer je Hedervary pokušavao svim sredstvima zatrti Hrvate. Ovdje Overflow zvuče kao najbolja electro/industrial-rock varijanta Gary Numana i Nine Inch Nails u plesnoj minimalističkoj izvedbi. "Na paši" je onaj specifičan Overflow stil koji pokazuje i otkolne od klišeja - nabrijana i žestoka pjesma s nekoliko laganijih breakova, a "Usred ciče zime" naoko djeluje kao monolitna špranca riffova Nikice Jovanovića zadovoljavajući tekstualni kontekst u jednoj od inače njihovih rijetkih završnica u fade-outu.



Hit singl "Bijeda" je apsolutni favorit albuma kad ti 'kravicu izvuku iz štale', a tada 'kruha nema, novaca i zarade nema'. Jasno da se onaj popišanac nikad neće poželjeti vratiti na 'štalicu' iz koje je došao i da ga ova pjesma niti najmanje neće pogoditi jer ne suosjeća s narodom. A u književnosti, umjetnosti i dakako punku, odnosno glazbi, uvijek su bili zapamćeni 'mrzitelji' i 'protivnici' režima. Overflow nikad, ama baš nikad nisu suosjećali s režimom i sustavom, jer je Žika intelektualac i prgavi zastupnik svojih stavova. Mudar, razborit i pametan čovjek koji nikad nije išao za vrijeme nastave na 'friški zrak', niti se kasnije u životu prepuštao ikakvom oportunizmu.

Dvije, naizgled empatične pjesme "Mrtvoj drugarici XXX (kad u noći sve se smiri)" i "Mrtvoj drugarici XXVI (tmurno je nebo)" su izuzetno emotivne pjesme koje će se tek otkrivati poput Idola s "Odbrane" i tumačiti desetljećima. U njima su Overflow pokazali veliku sposobnost jednostavnosti i kompleksnosti. Nisu zagonetne, ali su veoma mistične i vrlo neobične za njih zbog markantno naglašene makabričnosti.

Onaj plebejac o kome govorim, kad je na radiju čuo "Pjesma međimurskog zlatara" pitao se tko je tu dvorska luda. Zašto smo mi tako 'sretni ljudi'? Uopće nije ukapirao ironiju mada je za razliku od onih koji su nekad ispirali dravski pijesak namješten čovjek na visokom položaju koji kuži lopovluk, a shvatiti poantu 'ajd za cara svi u boj' u pjesmi "Invalidova pjesma" ili sjajnom hc-punku "Pjesma kirijaškog konja" o konju, jedinoj teglećoj i vjernoj životinji podravskog seljaka kojoj okrutna sudbina živodera donosi lijek jest za njega danas manje špansko selo, a više stid rodne grude s koje je potekao. Posljednja "Orač" u čak 9 minuta dugačkoj varijanti 'budi i rasti, donosi nam ploda, hoće li nam već doći i sloboda' spada među najoriginalnije pjesma benda s usporenim taktovima koji se nakon pete minute pretvaraju skoro u sludge/doom s obilatom 'drajverskom' psihodelijom gitare, a potom u potpuni eksperimental za kojeg je zaslužan Kono, odnosno, Ohnokono.

Gledajući u kompletu, od same ideje do realizacije, ovo je umjetnost punk-rocka u svim pogledima. Najveći doseg Overflowa za široke narodne mase i možda nikad više neće ovako biti pristupačni našim roditeljima koji ionako ne vole rock, a kamoli punk. Napravili su album za brda analiza. Jest, to je 'ono nešto' iz one školske klupe kada nismo dobro razlikovali Miškinu od Vuka Stefanovića Karadžića, ne kao protivnike, već kao srodne duše koje nikad nisu naudile svome narodu ko mnogi drugi što su redovito koristili povjerenje naroda. Bili su pozitivci, a Overflow su sa sviračkim umjećem, ostvarenom estetskom razinom i dosljednim prenošenjem tematskog izvornika ponovno ostvarili rad koji se idealno preklapa s njihovim ponajboljim, tematsko daleko drugačijim albumima.

Naslovi: 1.Proljetna pjesma I, 2.Na paši, 3.Usred ciče zime, 4.Bijeda, 5.Mrtvoj drugarici XXX (kad u noći sve se smiri), 6.Mrtvoj drugarici XXVI (tmurno je nebo), 7.Pjesma međimurskog zlatara, 8.Invalidova pjesma, 9.Pjesma kirijaškog konja, 10.Orač

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 14/11/2013