Kanadski duo Japandroids imali smo prilike ugostiti u Zagrebu prilikom promocije albuma "Celebration Rock", kada su naši izvjestitelji s mjesta događaja javili da je taj album i svirka bila upravo to - svetkovina rocka.

Pet godina od tada pojavio se novi album. Kako King i Prowse žive u različitim gradovima, svoje ideje za nove materijale tijekom godina su slali jedan drugom putem Dropboxa, da bi krajem 2015 ušli u studio i polirali album skoro godinu dana. Zvuk koji smo dobili na ovom, trećem, albumu je upravo takav. Puno ispeglaniji od zvuka na prethodna dva, što će mnogima zasmetati, a vjerojatno će biti i pristalica takvog preokreta.

I dok se na prvom singlu, Near to the Wild Heart of Life, takav zvuk i ne osjeća toliko, jer je žestoko nabrijan, već na ostatku materijala polako se osjeća nešto drugačiji štimung, a trebalo mi je par pjesama da skužim u čemu je stvar.

Dok North East South West i True Love and a Free imaju neku prikrivenu želju za stadionskim singalonganjem, u Arc of Bar se to skroz razotkrilo i dovelo me do spoznaje da mi u ovom izdanju Japandroids zvuče kao "new and improved" Carter USM. I nakon toga je sve sjelo na mjesto. Vrativši se natrag na prethodne pjesme, i na njima sam uočio te sličnosti koje su se tako dobro sakrile.

Nema ništa loše u ovakvoj usporedbi s moje strane, jer volio sam Cartere, pa nema razloga da ne volim i njihovu modernu inačicu. Stoga su mi Midnight to Morning ili In a Body Like a Grave još draže, samo mi fale "carter like" naslovi.

pedja // 09/03/2017