home > mjuzik > Traces

kontakt | search |

JOHN GIBSON: Traces (Innova Recordings, 2016)

Evo još jednog autora iz oblasti moderne klasične glazbe o kome su podaci čak i na njegovoj web-stranici toliko šturi da ga niti sam izdavač nije uspio popratiti adekvatnim pijarom. Kakva mu je diskografija s obzirom da je rođen 1960. nije mi poznato osim da je sudjelovao na tri kompilacije s prelaza 20. u 21. stoljeće, a tu je i sasvim moguća zamijena jer postoji nekoliko muzičara istog imena i prezimena: jedan je basist s Barbadosa, drugi je također basist iz starog surf-rock benda The Sandals (1962-1967), ima i gitarist death metal/hardcore bendova Barkhard iz 80-ih i Aeturnus iz 90-ih...
[  ]

Ne bih mogao garantirati da mu je ovo debi album, no kako ne postoje relevantni podaci, za sada neka to poglavlje ostane enigma. Ono što se može saznati s oficijelnog weba jeste da je prve autorske skladbe počeo izvoditi 1983., da ima u kolekciji 40-tak kompozicija različitih stilizacija od klasične sve do suvremene elektro-akustične glazbe, te da je profesor kompozicije za kompjuter i elektronske medije na Indiana University Jacobs School of Music. S omotnice ovog cd-a se iščitava da je odrastao u Atlanti svirajući gitaru u rock i jazz bendovima prije nego što se zaputio u modernu elektroakustiku, te da je njegova glazba dostupna na etiketama Centaur, Everglade, SEAMUS i dakako na Innova Recordings. U počecima je skladao za konvencionalne orkestralne instrumente kojima je pridodavao električnu gitaru, a od cirka konca 20. stoljeća radi transformacije zvuka pomoću kompjuterskih programa i laptopa.

Na ovome albumu je sažeo zbir kompozicija nastalih u periodu 1998-2011 producirajući ih u studiju preko glasnih zvučnika za jedan ili dva akustična instrumenta (truba, trombon, violončelo, piano) u spoju s elektronskom pratnjom. Ovako suhoparno govoreći, na prvi pogled bi se u teoriji ta glazba mogla svidjeti svakome s nekakve hipstersko-pomodarne strane kao elektro-akustična kombinacija, no ipak je riječ o daleko zahtjevnijem sadržaju u kome baš nema neke osobite 'zabave' na prvo-drugo slušanje jer mu to i nije namjera. John Gibson je prije svega mnogo eksperimentirao i istraživao mogućnosti zvuka stvarajući analogni materijal putem transplatacije u digitalni, pa je tako uvodna, najstarija kompozicija "Thrum" nastala na najlonskim i metalnim žicama akustične gitare, no upravo zahvaljujući tom digitalnom procesu dodavanjem elektronskog zvuka dobila je sasvim drugačiji oblik koji se pretvorio u privlačni atmosferični dekor novog drone-futurizma koji ne bježi mnogo od post/noise-industrial ambijenta poput ćuprijsko-niškog projekta Third I. "Slumber" (2006) je najkraća, u originalu skladana za piano na temu Robert Schumanna "Kinderszenen", no ovdje je dobila sasvim drugačije, elektronske dimenzije s repetirajućim uzorcima: tek pred sam kraj izranjaju staccata piana. I tako od teme do teme u kojima je praktički osnovica izgrađena od analognih zvukova, čak i konkretnih iz prirode poput "Driptick" (2010) s otkucajima sata ili "Day trip" (2000) snimljenih u njujorškoj kineskoj četvrti sa žamorom ljudi, sirenama automobila i zveketom krila golubova konvertiranih u sintetičke reinterpretacije, da bi recimo "Out of hand" (2008) bila jedna od prvih u ovome nizu gdje se čuju truba Michael Tunella i trombon Brett Shustera (član Kentucky Baroque Trumpets i Bourbon Baroque) kontrirajući pejzaže i ambijente punih 9 minuta odjednom iznjedrivši algoritmički generiranu funk bas liniju u samoj završnici. Potonji link s youtube je nešto drugačija live verzija iz 2013. s drugim muzičarima.



Tek posljednje dvije teme približavaju daleko jasniju analognu svirku. "Red plumes" (2011) s violončelom Craig Hultgrena dočarava ekološki angažiranu priču o lažnoj čistoći Pacifika s hidrotermalnim ventilima smještenih u dubine oceana što ispuštaju otrovne plinove i razne kontaminacije miješajući karbon-dioksid, hidrogen-sulfit i druge kemijske spojeve s morskom vodom. Završna "Blue Traces" na pianu Kati Gleiser je daleko romantičnija priča o jednoj noći na otoku Cortes u Britanskoj Kolumbiji inspirirana bioluminiscencijom planktona koji reflektira začuđujući spektar boja i mekanog svijetla što se sve vrlo fino odrazilo u čak 13 minuta nježne elektro-akustične kompozicije.

Možda se 'at first take' ne osjećaju relevantni utjecaji rocka koji se otkrivaju postepeno, no funk i elektronika, te spomenuti noise/drone elementi se ne mogu sakriti u spoju s modernom klasikom i ambijentom. Prošarano s avangardnim i istraživačkim pristupima, te vrlo zanimljivim zvučnim metamorfozama analognog u digitalni, odnosno elektronski-laptop zvuk s brojnim čudesima revitaliziraju ovaj stari Gibsonov materijal (uglavnom pristupačan na njegovom webu u originalnim varijantama) ka sasvim novim dimenzijama suvremene klasike na dostojanstveni način prijatnog čudaka i inovatora o kome bi se valjalo podrobnije informirati.

Naslovi: 1.Thrum, 2.Slumber, 3.Day trip, 4.Out of hand, 5.Driptick, 6.Red plumes, 7.Blue Traces

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/12/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Na cesti bola

NO RULES: Na cesti bola (2017)

| 25/04/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Brine Pool

MUDBATH: Brine Pool (2017)

| 24/04/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Bruxism

SAMCAT LOZANGES: Bruxism (2017)

| 23/04/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Batteri

NIHILING: Batteri (2017)

| 22/04/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Antimajka

FLUID UNDERGROUND: Antimajka (2017)

| 21/04/2017 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*