Kako Valungari već dulje vrijeme nisu diskografski aktivni, vijest o novom projektu njihovog vođe Marka Kovačića - Kove da s novom ekipom probrazdi kroz svoj stari repertoar je dobrodošao obzor na njihov dvadesetogodišnji rad. Prisjetimo se, Valungari su počeli još 1994. nanizavši do 2001. čak 5 d.i.y. EP-ijeva, pa su jedno vrijeme mirovali i onda serijalom furiozno otkačenih, šašavih i scenski nakićenih punk nastupa širom Hrvatske koncem prošle decenije skrenuli pozornost na sebe odvojivši se od demo scene vrlo pribranim, zrelim i komercijalno usmjerenim d.i.y. EP-ijem "4/10 šljuka" naglasivši svoj veliki hitoidni potencijal u rangu Hladnog Piva. Povratnički nastup u legendarnom starom Krivom Putu 21.II 2008. je otvorio poligon za vrlo brzi uspon, a pobjeda na HGF-u iste godine u zabočkom Golubeku samo je pospješila konačan dugosvirajući izlazak s debi albumom "Šljuk" (Aquarius Records/ Spona, 2009) na kome su pokazali majstorstvo spajanja društvenog, socijalnog i političkog angažmana s hedonizmom, zafrkancijom i čvrstom svirkom isprepličući hardcore, punk, ska i etno. No, nekako se pokazalo da su stalne promjene članstva, a i pronicljiva Kovina želja da se još približi mainstreamu učinile jednu neminovnost tranzicije gubitkom upravo tog osnovnog akcenta - socio-političkog angažmana koji je iz izdanja u izdanje sve više blijedio pretvarajući se u neozbiljni komedijaški pop trivijalizam namijenjen širokim masama ne dajući skoro pa više nikakav agresivan ili intelektualan poriv.



Pijano Bar su u novoj formaciji s nekoliko članova Valungara posljednje postave učinili još jedan korak bliže tome pretvorivši neke znamenite punk/hardcore/ska pjesme "Akcija", "Brazilska terasa", "Samo život", "Đingo" u splet etno/pop humpa-cumpa poskočica bez gitarskih distorzija i one Kovine vokalne uvjerljivosti (a i nekadašnje Jelene) tako da ova manje-više akustična verzija tih starih hitova zvuči poput spoja Gustafa i Cinkuša naoranih brazdama zemlje s Martin Brega i zvukovima starogradskog melosa u čemu doprinosi gostujući harmonikaš Andrija Lazo iz Picksiebnera. Istina, ima ovdje mnogo glazbeno ukusno nanizanih fragmenata vrsnog violiniste Marka Firsta (jedno vrijeme proveo kao koncertni tandem Igoru u Cinkušima), Kovinih akustičnih legata, mahom rasplesanih performansa ritam sekcije (Siniša Krstekanić - bubnjevi, Kristian Gregurić - bas & akustična gitara), te vokala Ivi Vrhovec First koja se pokušava nadmetati s nekadašnjim Jeleninim fantastičnim izvedbama, međutim pravac u kome je usklađen stav i gard ovakvih varijanti jest samo obična zabava za tek malo nešto promoćurniji estradni srednjestrujaški pop s miomirisom roken-rolića gdje je onaj stari duh hardcore/ska-punka odavno satrt s lica zemlje Martin Brega.

Ustalom, autorska pjesma benda "Probajmo zajedno" objavljena u proljeće 2016. (nema je opravdano na ovome albumu) dovoljno pokazuje u kome će se pravcu nastaviti njihov stil - zabavni pop koji odlazi u šlageraštvo poput one postupne metamorfoze Novih Fosila sredinom 70-ih iz zafrkantskog rock sastava u klišejizirano precizan i na vagu s tri decimale odmjereno plastičan proizvod za najširu upotrebu kome više niti sveta vodica ne može pomoći da se vrati u prvobitni karakter. A ne treba se niti čuditi što za ovako ciljan auditorij nema onih ortodoksnih i uvrnutih pjesama kao što su bile "Smotaj joint", "Crno", "Serač", "I tada se meni..." ...prisra.

Naslovi: 1.Zbijeg, 2.Akcija, 3.Antuntun, 4.Partner, 5.Nasukan, 6.Brazilska terasa, 7.Samo život, 8.Zemljo, 9.Đingo, 10.Vol or ne vol

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 20/11/2016