home > mjuzik > Kira

kontakt | search |

SO BEAST: Kira (Time Released Sound, 2016)

'Full' nakrcan album od 80 minuta s 13 vrlo mračnih kompozicija što sežu od post-punk/ post-industriala do EBM/ dark-wavea s jasnim aromama no-wave/ noise/ neu slovenische kunst/ gothica na tragovima smirenijih Swans, Lydie Lunch, Einsturzende Neubauten, Borghesie, Nine Inch Nails, ranijih ostvarenja Nick Cavea and The Bad Seeds i Sonic Youth (onih de-kompozicijskih) svakako nije nikakva novina u vrlo širokom aspektu ovakve scene koja poznaje mnogo devijacija, metamorfoza i dakako, eksperimenata. A kad se k tome još pridoda i jedan netipičan element 'pop' zavodljivosti s minimalistic/ neo-classical pristupom, stvari onda malo izgledaju drugačije.
[  ]

Sama priča o nastanku ovog benda očito leži na uzajamnoj privlačnosti Splićanke Katarine Poklepović i Michelea Quadria koji su par mjeseci nakon prvog susreta u Bologni zaključili da imaju vrlo slične afinitete. U svibnju 2014. počeli su svoje spontano istraživanje glazbe u akustično 'reverbiranom' prostoru ExMercato Occupato u Bologni sa starim klavirom i električnom gitarom, a umjesto bubnjara uzeli su staru Rolandovu ritam mašinu (iz 90-ih). Katarina je pjevala i svirala klavir, a Michele gitaru; oboje čine sekstet osnivača umjetničkog multimedijalnog kolektiva u Bologni, zvanog CHMOD, koji ujedinjenjem performansa, zvučne i video umjetnosti radi na istraživanju koncepta i različitih mogućnosti u odnosu prostora, performansa i publike.

Pripremali su se poprilično kontinuirano za ovaj debi album: nastupali su u različitim ambijentima kao što su skvotovi, lokali, umjetničke galerije i festivali elektronske i alternativne glazbe, uglavnom na području Bologne, jednom u Barceloni i jednom su organizirali 'ghost koncert' intimni, tajni, mali event u splitskom KinoKlubu. Elem, onako kako je šačica zagrebačkih entuzijasta iz udruge Krlja Ustvari organizirala tokom druge polovice prošle dekade ona čuvena 'Smaranja' koja su ponekad bila popraćena s desetak-dvadesetak posjetitelja, a jednom i na posve tajnoj lokaciji na Sljemenu gdje se održao pravi eksperimentalni urnebes za manje od 10 ljudi.

Za sam uvod, ovo bi se moglo učiniti da nije nikakva primamljiva glazba jer je prije svega potpuno alternativna spram kurentnih 'indie' i 'alter' trendova kojekakvog hipsteraja, pogotovo uzimajući u obzir hype koji se digao oko novog albuma Bon Iver što su ove godine postali kak'ti eksperimentalisti i umjetnici. A, da. I zadnji album Radiohead. Ma, daj. Friška figa. Prodavanje već odavno odrađenog artističkog eksperimenta u svrhu ezoteričnosti i mistifikacije pop glazbe. Nismo tako davno u prošlosti rocka imali slične performanse Pink Floyd koji su upravo takav klišej masno unovčili, ali su se prethodno vraški namučili s eksperimentima i idejama Syd Baretta. Sve to ide postupno, razvija se i evoluira, a ovaj dvojac je na vrlo dobrom putu da već sa svojim debijem ostvari zapažen rezultat koji podjednako korespondira i s art, a i s pop fragmentima poput "Big Science", debija Laurie Anderson, pa možda i više od toga.

Njihova glazba nije ama baš ništa novo otprilike isto kao i za probrane knjiške znalce djela čuvenog Majakovskog. Ona se razvija kroz dinamiku, minimalizam, eksperiment i slobodu izražavanja pri čemu se u velikom luku zaobilazi plebejsko-balkanski sindrom mediteranskog Jakobinca što umije kantati o neubranoj maslini, cvitu iz đardina i ribaru što plite svoju mrižu slušajući novokomponirane sheme hitova San Rema. Njihova mriža je vrlo raširena i ne 'fata' sitne ribice, a niti krupni pljen: ona 'fata' plankton, sitne čestice ljudske percepcije koja dolazi povremeno nezavisno od društvenih prilika stvarajući kroz čudnovati koncept albuma fuziju nadrealizma, avangarde i sirovih strasti. Pojasniti ću: 'neki samo prolaze, a neki se krevelje/ ...korijenje iz cirkuške obitelji, a potomaka nema-ima-nema/ koljevke njene bačene u ponor, razasute zemljom okrunjene morem/ što je na suhom? što u vodi?/ ni sam njen muž poluvampir ne zna/ ne dajte da vas zbune oni njihovi krakovi... / ne dajte' (nepotpuni ulomak stihova pjesme "The roomm" s frenetičnim EBM/ hardcore završetkom).

Instrumental "Nokturno" gradi odličnu gothic/ dark-wave atmosferu prerastajući u intrigantni d'n'b/punk "Sleepy you" kakav bi recimo očekivali od Bernays Propagande s ritam mašinom (vokal Katarine i Kristine su na momente vrlo slični soprani), a mnogima će značiti to što pjesma završava sa sampleom čuvene himne Bareta & Plaćenika "Put ka sreći" na kojeg otkida cijeli region još dan danas. Eksperimentalni komadi poput "Introo", "Il crescendo" i "Nevera" u stilu prepariranog klavira podebljanog noiserskom gitarom i raznim šumovima redovito dolaze kao miš-maš kombinacije iliti uvodi za vokalne pjesme potencirajući maštu ovo dvoje vrlo kreativnih umjetnika imajući na umu očito učešće u globalizaciji eksperimentalne rock glazbe 21. stoljeća. Jest, oni su prije svega rock, kako god da se na to gledalo, ne brinu za niske strasti, skoro pa doživljavajući orgazam u 7 minuta dugačkoj "We love us" izbjegavajući klišeje standardnih duet bendova, ali istovremeno i naglašavajući tu uzajamnu potku emocionalne privlačnosti. Nerijetko isporuče i vrlo kompleksne vokalne pjesme u kojima pokazuju osebujne kompozicijske pristupe i tehnike šetajući iz stila u stil ("Dear mother", "The lines describling a kone"), a tek nominalno poneku koja je 100% u nekom fahu poput industriala ("Deep cracks") ili trip-hopa ("Imagine", vrlo blisko Trickyjevom hitu "She makes me wanna die"). Posljednji instrumental "Ghost track" je najzanimljivija tema: progressive neo-classical s post-industrial fragmentima odnosa tišine i buke, te eksperimentalno kovitlanje što ne jenjava punih 11 i pol minuta.

Ono što je osnovno pravilo u njihovom radu jest to da nemaju nikakvo pravilo. Niti jedna kompozicija im se ne kreće u nekim standardnim obrascima: čas je to minimalizam, a čas kompleksni kolaž u oba slučaja pojačan eksperimentalnim pristupom. A čas se učini vrlo prijatnim pop elementom nekog od spomenutih žanrova. Vijugaju im svi gabariti s neprestanim istraživačkim sklonostima i tendencijama mogu li ostvariti uzbudljivije od onoga sa čime se baš u zadanom trenutku bave kao primjerice skočiti iz no-wave gothica u klasičnu glazbu. Ili umjesto engleskog za kojeg se učini da će biti jedini korišteni jezik Katarina počne sricati poeziju na hrvatskom. Pa se tu priključi vokalno i Michele na engleskom (spomenuta "Imagine").

Mnogo toga ovdje miriši na epitet 'avant-garde' jer ne postoji striktan žanr i stil kojim se ovaj album može okarakterizirati: smislili su novi, još neimenovani fah koji uključuje mnogo toga iz oblasti popularne glazbe unazad skoro pa stotinjak godina poput postmodernističke post-avangarde recikliranjem stare ostavštine u svrhu krojenja novog dizajna. Zagrebačka promocija albuma na rasporedu je 21.XII 2016. u Vinylu.

Naslovi: 1.Introo, 2.Dear motherr, 3.Il crescendo, 4.The lines describling a kone, 5.Deep cracks, 6.Imagine, 7.The roomm, 8.Divlja, 9.Nokturno, 10.Sleepy you, 11.Nevera, 12.We love us, 13.Ghost track

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 14/11/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Po'vratak kralja

PUNJENA PAPIGA: Po'vratak kralja (2019)

| 09/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Daemon

MAYHEM: Daemon (2019)

| 07/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking

Liam GALLAGHER / EDITORS / MARK LANEGAN BAND: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking (2019)

| 02/12/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*