Nakon dva albuma objavljena za legendarnu kuću Sub Pop, svojevoljno ili nečijom drugom voljom, treći album su ovi britanci odlučili objaviti za novopokrenutu, svoju, izdavačku kuću Wrecking Light Records. Prvi singl, Lost Boys, u nekom italo-disko ritmu mogao bi zavarati i slušatelj bi mogao zaključiti da su se Tessa Murray i Greg Hughes odmakli od dream pop žanra.

"There are boys in the twilight zone, alone / I see them drift away / there's good and evil, in their eyes"

Srećom ili na žalost, nisu. No, činjenica je da im je ovo najbolja i najuzbudljivija pjesma na albumu. Ostatak je, čini se, prilično slabiji od prošlih albuma, a pogotovo od debi albuma, koji je unatoč činjenici da je tu to vrijeme elektrodreampopdueta bilo više nego ikad, uspio zaintrigirati i izdvojiti ih od ostatka.



Ima tu nešto više sintova i elektronike nego prije, no sve to zvuči nekako jeftino i k'o da smo to stvarno već čuli bezbroj puta. Asocijacije uglavnom idu prema osamdesetima, pa se tako u Dreamhorse "čuje" Human League, dok su Bad Country i Dreamhorse na tom tragu uz dozu "Electric Dreams" soundtracka. Downtown je "wannabe" Goldfrapp, a jedino u čemu je još moguće uživati je ambijentalna Down With Heaven And Hell, što ipak daje neku nadu za ovaj bend.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 30/10/2016