Jedan od muzičkih podpravaca koji stvarno volim je "dream-pop". Iako seže u davniju prošlost, pravi procvat doživio je tijekom 80ih godina 20og stoljeća s bendovima etikete 4AD. S lakoćom možemo reći da su pioniri tog izričaja bili Cocteau Twins, a iza njih je uslijedila vojska raznoraznih bendova, a koje su odlikovale eterične gitare, ovisno od podpravcu ovog podpravca, od psihodeličnih do laganijih, te obično ugodan ženski vokal. Krajem 20og stoljeća nekako su se primirili ti bendovi, da bi u 00im godinama ponovo procvali. Pojavili su se The Raveonettes, Beach House, The XX, da spomenem samo najpoznatije. Među svim tim bendovima isplivali su nekako i Still Corners. Popratio sam ih od samih početaka, a za njihov debi album sam napisao "Anđeoski vokal Tesse daje pjesmama uzvišeni sjaj, negdje je na tromeđi Alison Shaw (Cranes), Jullee Cruise i Paula Frazer (Tarnation). Glazbeno bi ih se moglo predstaviti kao pop Raveonettese u sudaru sa Slowdive ili sličnim inačicama." Endless Summer i danas smatram njihovom najboljom pjesmom. Iako se mnogi ne bi složili, već bi istaknuli The Trip sa sljedećeg albuma. A to je ujedno bio i hajlajt sinoćnjeg koncerta. Začudio sam se punom Boogaloou. Jednostavno nisam to očekivao. Drago mi je zbog toga. Nek samo takvi bendovi dolaze i pune klubove. Međutim upitno je što očekivati od ovakvih bendova i od publike koja zna samo jednu pjesmu. To je jučer bilo vidljivo upravo prema reakcijama. Iako smo između svake pjesme zapljeskali, pri prvim taktovima The Tripa, dogodio se i poneki uzdah prepoznavanja. Možda i olaakšanja, jer su The Trip svirali na kraju oficijelnog seta. U međuvremenu za vrijeme trajanja pjesama dosta se pričalo, tipkalo i šetalo. Kad je počela ta pjesma, svi mobiteli bili su u zraku na modu "snimanje". Kako god bilo, zvuk je te večeri bio odličan, trio na stejdžu raspoložen za svirku, unatoč činjenici da je setlista tijekom cijele turneje ista, da se pjevačica može obratiti publici samo između određenih pjesama, jer matrica vrti svoju priču i nema mogućnosti improvizacija, osim u danim okvirima. Spomenuta setlista je također napravljena znalački, sa svim bitnim elementima s njihova 4 albuma, ali i cijelim prvim singlom "Don't Fall in Love/Wish", koji je po meni bio pravi hajlajt večeri uz "Endless Summer" i "Lost Boys". Uz svoje, odsvirali su i dvije simpatične obrade "The Calvary Cross" Richarda i Linde Thompson te Horrorsa "Still Life", koje su se potpuno uklopile u njihov repertoar. Pjevačica Tessa rekla je da joj se Zagreb učinio lijepim gradom unatoč kiši, pa da će svakako probati doći još jednom. Nadam se da hoće, za sve one koji sad nisu uspjeli do Boogalooa i one koji će se ponovo vratiti, pa makar samo zbog The Tripp.

pedja // 10/05/2019

> vidi sve fotke // see all photos