Miya Masaoka je dijete nesretne generacije japanskih doseljenika u USA prije 2. Svjetskog rata. Njena majka je imala samo 13 godina kada je Franklin D. Roosevelt 19.II 1942. obznanio dekret EO 9066 po kome su svi Japanski pridošlice deportirani u logore, zatvore i privremene sabirne centre izgubivši svoja radna mjesta, male obrte, farme i domove, mladi ljudi su bili prisiljeni napustiti škole i fakultete, te je ovakvo nacističko poniženje isključivo na temelju njihove rase bilo brutalno kršenje ženevske konvencije na koju nitko nikad nije reagirao jer je samo dva mjeseca prije toga (7.XII 1941.) Japan bombardirao Pearl Harbour. Poznato je da se tim dekretom 110.000 Japanaca u USA bacilo na prosjački štap, a tek 1981. se progovorilo o tome potezu u doba Ronalda Reagana koji je putem zajednice koja je donosila Zakon o građanskim slobodama 1988. dozvolio da se upute isprike i pojedinačne odšetete svakom živućem pojedincu zahvaćenim tim dekretom. Njena majka je igrom slučaja bila deportirana željezničkim vagonom u koncentracioni logor zajedno s roditeljima i šestoro braće gdje su proveli 4 godine doživljavajući najveću mržnju i poniženja; bila je silovana više puta, potpuno odvojena od najbližih i uspjela se održati na životu unatoč okrutnoj psihologiji tadašnjeg nacističkog društva. Miya je rođena tek nakon rata, 1958. u Washingtonu skromno se odgajajući i školovajući izniknuvši veliku avangardnu i eksperimentalnu glazbenu umjetnicu koja tek sada nakon gotovo 30 godina kompozitorskog rada progovara o tom užasu djetinjstva vlastite majke na posve nekonvencionalan način koji negira mnoge postulate klasične glazbe okretajući forme u konkretnu zvučnu prizmu bez melodija, harmonija, ritmike i lajt-motiva.

Prva tri stavka "Triangle of Resistance" (trokut opstanka) su glavni oslonci ovog albuma s gudačkim kvartetom, udaraljkama, synthom i kotom opisujući sve muke, tegobe i patnje rasizma, netrpeljivosti, horrora, kaosa i užasa. Jeste da ovo nimalo nije optimistična, a još manje ugodna glazba. Filmska je poput podloge za neki vrlo sličan tematski žanr u kome se točno čuje i osjeti sve što je kadra napraviti izbezumljeni rasist pod slobodnom zakonom vlasti, no Masaoka ne dozvoljava prevelike špekulacije da poteže u apstrakciju, buku ili naglašeni nacionalizam. Kod nje se sve to kreće vrlo konkretno: od škripe željezničkih vagona, ukrcavanja u njih, neizvjesnosti putovanja do koncentracijskog logora sve do kompleksnih emocija koje ne jenjavaju do zadnje minute uključujući zvukove lonca, tavi, povika djece i odraslih što su odzvanjali preko sklepanih zidova od tar-papira.

Jasno, ovdje ima mnoštvo improvizacija kojima se opisuje zajednica u takvim uvjetima života i svakako da ova glazba svojim angažirano-metodičkim pristupom nije samo 'klasični soundtrack' već je mnogo više povrh toga. Hrabriji je zahvat u progresivnije strukture moderne klasične scene s intimističkijim preokupacijama, neprestano kovitla vrlo nemirnom dramatikom, te je jedan, po mome skromnom mišljenju glavni kandidat za najbolji album tekuće 2016. godine u fahu moderne klasike. Zadnji dio "Four moons of pluto" je posve drugačiji i nezahvalno bi bilo reći da mu ovdje nije mjesto mada iznosi gotovo 17 minuta. U njemu se istražuje sasvim drugačija vrsta prostora, onog bezbrižnijeg, sanjivijeg i sentimentalnijeg s Masaokinim susjedom kontrabasistom James Ilgenfritzom skladajući idiosinkratičku strukturu rezonancija s tematikom orbita planeta i glazbenih intervala izraženih u malom broju omjera zrcaleći dubinu glazbenih sfera poput ubrzanog drone stila, ali neodoljivo stavlja taj neki 'adut' kao premaz na cijelu priču odvajanjem u bezbrižniju atmosferu.

Koliko god da svih ovih 60 minuta zvuči isprva apstraktno, pa čak i nebulozno neuračunjljivo, toliko istovremeno ima i detaljno razrađene fabule za pozadinu koja neprekidno vodi slušatelja u pravome smjeru: Miya Masaoka u ničemu nije pogriješila osim da je možda teže shvatljiva nekom standardnom tipu auditorija. Ona jeste današnja avangarda.

Naslovi: 1. Triangle of Resistance: I. The long road, 2. Triangle of Resistance: II. The clattering of life, 3. Triangle of Resistance: III. Survival, 4.Four moons of pluto (live)

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 12/09/2016