I deset godina nakon ponovnog ujedinjenja originalne postave, ni na četvrtom albumu od tada, čini se da J Mascis, Lou Barlow i Murph, ne mogu pogriješiti. Tako na njihovom jedanaestom albumu možemo čuti samo prokušane recepte iz "dinosaurove" kuhinje, no ti recepti zvuče toliko svježe i primamljivo, da je naprosto teško povjerovati da oni jedno te isto sviraju već trideset godina, s jednom laganom stankom u sredini od desetak godina.

Album otvara Goin' Down, koja malo žešće ulazi u album, nego smo možda navikli, no tu je još uvijek ona razigranost i njihanje u ritmu uz poziv "Are you with me, when I'm gone?". Pa kak' ne bi bio uz takve pjesme! A ako Vas Tiny, odličan singl s albuma, ne digne sa stolice ako sjedite, ili ne natjera na cupkanje ako stojite, onda nemojte dalje ni slušati.



Jer, Be A Part počinje u laganijem blues ritmu, a uz neilyoungovski solo ježim se svakim novim slušanjem. I tako bi mogli za svaku pjesmu nešto pronaći, prokomentirati. No, spomenut ću još I Walk for Miles. Zašto? Jer je to onaj lijeni Mascis s masnom gitarom, kakvog najviše volim i ova pjesma je na "ripitu" od prvog slušanja i vrijedna je svakog novog slušanja.

Naravno, ostavljeno je mjesta i dvije Barlowove pjesme, koje su njemu karakteristično, malo mirnije, folkičnije, a opet prepoznatljivo Dinosaur Jr.-ovske. To su folky Love Is, koja jednostavno obara s nogu i Left/Right, kao prema nekom pravilu, ostavljena za kraj, da nas malo smiri od svih gitara i zvukova s kojima smo se "borili" prethodnih četrdesetak minuta.

Ne znam da li sam već upotrijebio ovu staru i izlizanu, ali Dinosaur Jr. je stvarno što stariji to bolji, i nadam se da od onih zdravstvenih poteškoća zbog kojih su otkazali par koncerata ranije ove godine, uključujući i zagrebački, nije ostalo ništa, te da će nas uskoro posjetiti ponovno sa svojom bučnomelodičnim nostalgičnim zvukovima.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 06/09/2016