"The greatest rock'n'roll band in the world" se vratio na mjesto zločina i pokazao, opet, da ovo nije samo prazna fraza. Iako je Eddie Spaghetti do sad izgubio cijelu armiju članova, od 2012 su s njim Metal Marty Chandler na gitari i vokalu, te bubnjar i vokal Chris Von Streicher i to je sad mašina koja melje sve pred sobom. Iako nas je većina u publici, opet, bila koji smo odrasli na prva tri njihova albuma, nije nas zasmetala veća količina novijih pjesama. Dovoljno je da se Eddie pojavi sa svojim šeretskim stavom, šeširom i nisko spuštenim basom, nabaci osmijeh i krene…

Oh, pretty fucked up
Yeah, pretty fucked up now
She used to be pretty
But now she's just pretty fucked up Prošle godine su objavili svoj dvanaesti album "Liquor, Women, Drugs & Killing", koji nimalo ne zaostaje za spomenutim trojcem, a pjesme kao što su Unsolveable Problems ili Maybe I'm Just Messin' With You, bile bi hitčine da su neka druga vremena, odnosno da su nastale prije tridesetak godina. Ovako, one su još jedne u nizu bisera koje će slušati 150-200tinjak ljudi po večeri, kupiti ploču ili majicu i otići doma sretni. A isto će učiniti i trojac ispred nas, jer oni nisu tu samo zbog para, nego zbog dobre zajebancije i pravog rokenrola. Naravno, bilo je tu pjesama i za nas, Creepy Jackalope Eye ili Mudhead, pa Ron's Got the Cocaine, dok kraj koncerta se mogao samo poželjeti. Moćna Supersucker Drive-By Blues, She's My Bitch po želji publike, te Born with a Tail za kraj i odlazak u kišnu noć. Supersuckersi i nakon tridesetikusur godina isporučuju feel good rokenrol pjesme, uz koje samo moraš zažmiriti i naći se u nekom američkom mjestu gdje ima rodeo ili kaubojski saloon i sve ima smisla.

pedja // 08/02/2026