Obzirom na relativno slabiju zainteresiranost domaće publike za jazz glazbu, iskoristiti ću ove uvodne retke u kojima ću, umjesto svoje verzije, puknuti c/p o autorima koji su iza ovog albuma.

Zoran Majstorović je jazz glazbenik, multiinstrumentalist, studijski glazbenik, aranžer i kompozitor. Počinje svirati gitaru s 9 godina, a profesionalno svira od svoje 13. godine. Prvi mu je učitelj bio upravo njegov otac, poznati gitarista na riječkom području u '60.-tima i '70.-tima. Kasnije je studirao gitaru na Jazz akademiji u Trstu te je pohađao radionice svjetski poznatih glazbenika kao što su Scott Henderson, Robben Ford, Marc Ribot, Sid Jacobs, Kurt Rosenwinkel i drugi. Sa svojim bendom dobitnik je nagrade "PORIN" za najbolje novo ime na glazbenoj sceni, a samostalno je osvojio nagradu "Status" za najboljeg etno instrumentalista i nagradu "Damir Dičić" kao najbolji hrvatski jazz gitarista.

John Stowell je započeo svoju uspješnu karijeru jazz gitariste ranih '70.-tih godina prošloga stoljeća. Na njega su jednako utjecali gitaristi, klavijaturisti i puhači. Zajedno s basistom Davidom Friesenom osniva uspješan duo koji nastupa diljem Amerike, Kanade, Europe i Australije. John je poznati mentor i učitelj gitare. Predaje na školama u Njemačkoj, Indoneziji, Argentini, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Također je kolumnist mnogih stručnih magazina kao što su "Guitar Player", "Downbeat", "Soundcheck" (Njemačka) i "Guitar Club" (Italija). Los Angeles Examiner proglašava njegov album sa Davidom Friesenom "Through the Listening Glass" među "Deset najboljih jazz albuma decenije".

Nakon predstavljanja, jasno je i onima koji su površno iščitali gornje retke, da se ovdje radi o gitarističkom jazz albumu. Simple Game čine samo dvije gitare, Zoranova i Johnova. Najvećim dijelom albuma se igraju (album zvuči baš kao međuigra) na električnim gitarama, a nekoliko pjesama odsvirali su i na klasičnoj gitari, za manje upućene, to je ona s plastičnim žicama. Album je laganijeg karaktera, nema divljanja niti odlaska u neke avantgardne vode, već je apsolutno posvećen meditativnijem pristupu jazz formi. Već prvih par pjesama asocira na kultnu kolaboraciju Haden-Metheny, s njihovog zajedničkog autorskog albuma Beyond the Missouri Sky (Short Stories). No, tu je i glavna razlika, jer u Simple Game dvije gitare ipak ne mogu stvoriti jednaku snagu kao kontrabas i gitara (na trenutke i bubanj) kod Methenyja i Hadena. Iako na oba albuma autori većim dijelom barataju standardima, bilo bi nepravedno iste uspoređivati.



Na Simple Game Majstorović i Stowell uzeli su pod svoje velike jazz autore (npr. Bill Evans, Antônio Carlos Jobim, Charlie Haden), te ih smjestili u svoj mikro svijet. Standardi iz njihovih žica imaju komorni karakter, što je i bila namjera albuma, ali ipak sam mišljenja da se otišlo malo previše u krajnost. Najveći dobitak albuma su autorske skladbe, u kojima je od četiri prisutne na albumu, trima autor Majstorović. One bar malo odskaču od standardnog dijela albuma i u njima je puno više nabijen meditativni karakter, za razliku od standardne gitarističke jazz forme. Osobno me se najviše dojmila završna "Nala's game". U njoj Zoran Majstorović, bez Stowellove pratnje, pomalo u maniri Tommyja Emmanuela, pokazuje sviračku širinu koja većim dijelom albuma nije postignuta.

Ono što ima "Nala's game", najviše nedostaje ostatku albuma, u kojima pjesme aranžmanski previše odišu sličnom atmosferom. Moguće da bi pjesme imale malo više širine da su glazbenici, na nekom od komada svirali različite gitare, jedan električnu, drugi klasičnu. To se, na žalost, nije dogodilo, pa možemo samo nagađati i pitati se koliko bi album tad izlazio iz svojih komornih, vjerojatno i zacrtanih okvira. Neosporno je da su ovo dva majstora gitare na visokom nivou, ali bilo bi inventivnije da su svirački više prošarali album. Iako su malo okrenuli priču u onih nekoliko pjesama u kojim su koristili klasičnu gitaru, takvi dueli ipak ne odskaču previše od električne priče. Ovako album ima tamniju atmosferu i njegov hermetičan ton zasigurno neće biti svima na isti način zanimljiv. Ako tek ulazite u jazz, teško da će ovo biti onaj cd za koji ćete se loviti u svojim prvim jazz koracima, a kasnije kad već stasate, moguće je da će proći pored vas. Probajte ga negdje između te dvije krajnosti uloviti, možda u njemu otkrijete baš ono nešto za sebe.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 17/02/2016