Ivana Lulić i Gordana Marković ili Auguste, predstavile su se, ako se ne varam, na kompilaciji "Bistro na rubu šume Vol3", s predivnom klavirskom baladom Nije dovoljno. Ta verzija nekako mi je vedrija i više me se dojmila nego ova koja se pojavila na albumu, dvije godine kasnije.

Opasnije su krenule sa singlom Ona, koji i otvara album. Opet balada. Ugodna, akustična. Nastavile su sa (zagrebačkom) Maglom, finom razigranom šansonom, u kojoj su baš pogodili turobnost Zagreba za vrijeme maglovitih tjedana. A onda je došla Budiš more, koja ih je predstavila u novom, bendovskom izdanju. Fini pop aranžmani tjeraju me da slušajući pjesmu, osjetim miris mora, gdje god bio, a kompatibilni vokali Ivane i Martine u ovome duetu funkcioniraju savršeno.



I nakon toga, trebalo je već polako razmišljati o albumu. Za album djevojke su "zaposlile" cijelu vojsku svirača i pomagača, te tijekom cijelog albuma uspjele zadržati kvalitetu pjesama koje su predstavile album.

Dio albuma je akustičan (Između redova, Satovi dugo stoje), a drugi klasičan bendovski sa šaranjem među stilovima od klasičnog popa (I kako sad, Priča za laku noć), bluesa (Sjajim) do jazzy pjesama (Tražiš neki razlog).

I upravo u gornjoj rečenici nalazim i eventualan problem ovog albuma. Pjesme svaka za sebe, zvuče odlično, no vuku svaka na svoju stranu. Nedefniniranost stilova i zvukova ponekad je dobra. Pa će ih tako zvati i na Story fest, ali i u Attack na svirku. Koliko će to kome odgovarati, vrijeme će pokazati. Ja se samo nadam da će Auguste nastaviti u dobrom smjeru.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 13/12/2015