Modern Delusion bi bilo neprimjereno promatrati kroz os njegova frontmana Gorana Lautara, jer ono što sviraju Modern Delusion na svom prvom albumu, iako spada u jednu od podvrsta punka, daleko je od standardnih masnih rifova njegove bivše i najpoznatije skupine The Babies. Nemalu ulogu u bendu igra Darija Turina na synthu i vokalu i Andrej na bubnjevima i vokalu. Grupa postoji od 2013. godine i, koliko mi se čini, puno su više fokusirani na europsko, doli na naše tržište. Od diskografije imaju mini album i split album, a ovo im je prvi dugosvirajući uradak, koji je upravo danas izašao na vinilu u limitiranoj edicij za zagrebački Doomtown Records i francuski Crapoulet Records. Ono što na prvu privlači kod Modern Delusion je filozofija manje je više. I to nam isporučuju u velikim količinama. Ne mare puno za neku velebnu produkciju i sve je zadržano u lo-fi okvirima. Uz Goranovu gitaru i vokal, u prvom planu je Darijin synth i njeni mahnito rafalni vokali ispunjeni gnjevom, usporedivi s nikad prežaljenom Poly Styrene iz početne faze X-Ray Spex. Ono što je čarobno u lo-fi filozofiji Modern Delusiona je idealna sprega između synth punka i pop melodije. Oni nemaju one dosadno duge pjesme koje traju po deset minuta, već uživaju u jednostavnoj filozofiji muziciranja, gdje niti jedna pjesma ne traje dulje od tri minute. I ono što je itekako bitno, vraćaju duh underground rocka u njegovu kolijevku. NIsam siguran treba li pri recenziranju albuma uopće izdvajati bilo koju od pjesama, nekako smatram da bi opus pjesama na Days Of Us ipak trebalo promatrati kao jednu cjelinu. Ima tu pjesmama koje idu lagano u psihodeliju ("Damage"), a opet ima i bržih pjesama s tipično punkerskim ugođajem ("Cynical"), sve skupa provučeno lo-fi ugođajem koje je blisko Dead Moonovom poimanju produkcije. Pjesme definitivno imaju zarazu, jedan lagani pop premaz kojim će već nakon prvog slušanja ući u uho svakom tko se ulovi u koštac s albumom.

Od bendova koji su utjecali na Modern Delusion, u prvi red bih stavio američke underground legende The Screamers, Suicide i Devo. S druge strane velike bare, mogu u njihovu glazbu ubaciti i utjecaje britanskih The Magazine, kao i rane faze Joy Divisona ili Siouxsie and the Banshees. Ali ipak bih rekao da je za njihov zvuk više zaslužna američka struja. Ako ne poznate Modern Delusion, a pronašli ste se bar u tri izvođača s kojima su (bar po meni!) usporedivi, navratite večeras 17/06/2015 do Attacka ili prošećite do njihove bandcamp stranice da bar malo uđete u njihov sirovo iskreni svijet.

Naslovi: 1. Cynical, 2. Tears In Hell, 3. Changing, 4. Chain, 5. Future, 6. Secrets, 7. Mental, 8. Whishes 9. Living 10. Day After You Die, 11. Damage, 12. Days

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 17/06/2015