Dunja Ercegović, aka Lovely Quinces zadnje dvije godine oko sebe ima kult, koji je počeo sad već legendarnim koncertom 2013. godine u Malom pogonu Tvornice. I od tad, pa sve do danas, njena karijera u konstantnom je usponu. Prvi dio njenog novog albuma upravo je danas ugledao svjetlo dana u obliku mini albuma i prvi dojmovi koje stvorio pri pozadinskom slušanju je da je napravljen veliki glazbeni pomak u odnosu na debut No room for us. Treba reći da na jesen izlazi drugi dio susretanja u Moskvi, a mjesec dana nakon tog i kompletan album na vinilu i cd-u, s mogućim bonus pjesmama.

Oni koji su na Meet me in Moscow, Part I očekivali akustični nastavak naslonjen na No room for us, moguće je da će biti malo razočarani, ali samo ako su kompletno zakucani na akustiku i konstantno bježe od elektrike kao vrag od tamjana. Ono što Quinces ovim ep-jem postiže je bendovski ugođaj, koji iako ima minimalistički ugođaj, stvara jednu drugačiju atmosferu. Što me također oduševilo je i utjecaj atmosfere veterana Pixiesa u pjesmi "Nostalgia". Od pjesama mi je najviše pripojasala ušne kanalice završna "In time", koja repetitivnim refrenom konstantno pojačava atmosferu. Pamtim da sam "In time" prvi put čuo kad je Lovely Quinces nastupila kao gošća na koncertu Josipe Lisac. Tad je pjesmu izvela akustično i kvalitetom svoga glasa očarala prisutne.



Usporedba te pjesme s live nastupa i studijskog zapisa može i najbolje poslužiti za usporedbu dosadašnja dva mini albuma. Osim opisane elektrike, tu je i Dunjin glas koji na drugom mini albumu (izuzev uvodne "Tide") više nije toliko intenzivno u prvom planu. Njene vokalne sposobnosti i dalje su jednako sjajne, no sad kao da se namjerno išlo na kompletnu produkciju i bendovski zaokret. Ovaj drugi album (bar njegov prvi dio) baš zbog tog je puno zreliji i kompletniji. I puno bliži modernijem zvuku u kojem je country atmosfera debuta podosta gurnuta u stranu. Usporediti cijeli album s nekom određenom žanrovskom postavkom u slučaju Lovely Quinces nije lagano. Kod nje igra sve: blues, indie, gospel, pa čak i standardni rock Pretendersa. Sve je izmiksano s dobrim sastojcima koji glavnu protagonisticu pretvaraju u iskrenu rock heroinu.

Biti će zanimljivo vidjeti koliko će u budućnosti live nastupi Splićanke biti samostalni ili će postepeno uvoditi kompletan bend. Potpisujem ovo drugo, jer koliko god je neupitno da je njena budućnost (i sadašnjost) van granica regije, put do tog cilja je mukotrpan. A pjesme uz bendovsku podršku puno je lakše voziti. U tom slučaju netko ti uvijek čuva leđa. Samo vrijeme će pokazati pravu priču, a mi ćemo se strpiti do jeseni da poslušamo i nastavak.



Naslovi: 1. Tide, 2. M, 3. Pretty, 4. Nostalgia, 5. In Time

ocjena albuma [1-10]: 9

jura // 08/06/2015