Stigao je već i treći album zagrebačkog BWSP nakrcanog ambijentalnom elektronikom i gitarskim staccatima koja su ponegdje zamjenjena klavirom, pa čak i disonantnim distorzijama. Plesnih stvari gotovo i da nema, ali se zato dvojac bazira na slojevito izgrađenom scenariju nalik na namjensku soundtrack podlogu.

Ovaj puta to djeluje mnogo realnije od prva dva rada, barem se tako učini na samom uvodniku "Refugees" koji otpočinje kratkom naracijom na engleskom o post-ratnom stanju 2013. kada je zvanično 26 zemalja bilo u ratu ili imalo građanske nemire. Također se pričini da je narator Michael Kane, dobro znani drugi po redu James Bond, u ovom slučaju kao ispao iz nekog futurističkog filma, te kroz cijelu radnju albuma od čak 40 minuta (raniji su jedva dosezali pola sata) pojavljuju se vokalne snimke prebiranja po radio valovima, repetirajući sample na grčkom jeziku o programu nacionalnog, socijalnog i etničkog zbrinjavanja ("Dos Tiros", točnije "δος τίρoς"), te u završnom trip-hopu "Sputnik is dead" kraći pamflet 'компляексног характера o оружю' (kompleksnog karaktera o oružju) na ruskom jeziku. Mada je u instrumentalnoj glazbi hipotetska teza samo ona u doživljaju slušatelja, kroz same naslove kompozicija ipak se ovdje može prokljuviti fabula o izbjeglicama, njihovim poteškoćama prelaska preko granica zemalja na Bliskom istoku, srednjoj Aziji ili sjevernoj Africi, iščekivanja nekog azila ili dobročinstva pomoći zapadnih sila, te nenadani preokreti koji nikome nisu dobrodošli poput oluje na moru, brodoloma i namjernih vojno-strateških poteza kojima se opstruiraju, degradiraju, uništavaju, granatiraju i na svakojake načine uništavaju izbjeglički konvoji i karavani širom svijeta. Bespotrebno je o tome govoriti, dovoljno se sjetiti Vukovara 1991. ili godinu kasnije, početka rata u BiH koliko je stotina tisuća takvih jadnih izbjeglica tražilo svoje utočište. Ili onih strahota na Kosovu 1999.

BWSP su po prvi puta zagrizli angažiran socio-politički album s aktualnim svjetskim temama dotaknuvši se općenite boljke današnje civilizacije, ali ne one medijske o kojoj svi trabunjaju, već one ljudske, neprikosnoveno programirane sudbine onih ljudi koji ni krivi, ni dužni ispaštaju za velike političke greške i neuračunjivo pohlepne poteze. Uokvireno uglavnom u minimalističke gradacije, najupečatljiviji dio su orijentalne gitarske ambijentalije u vrlo mirnoj "Eastern sky" s evidentno dubokim tehničkim nasljeđem Gilmoura, Satriania i Knopflera, te mračna mini-simfonija "Standstill" (a i najdulja, 7 i pol minuta) pod okriljem electro/post-industriala i dark-wavea kakvog su nekad davno znali raditi Psychic TV i Coil. S nešto više eksperimenata i hrabrijih kompozitorskih izleta, ovo je znatan napredak za bend koji pokazuje opravdanost svojeg ekološki nadahnutog imena.



Cijela radnja je iznimno humana i istovremeno zastrašujuća s ponekim pojačanim psihodeličnim motivima (kompozicija "Fear" satkana od vijugavih zvukova i različitih ambijentalnih tretmana) da bi im i Pink Floyd na nekim svojim remek-djelima iz ranih 70-ih pozavidjeli. Artizam koji izvire od glave do pete na ovom albumu teško je sakriti mada se on sofisticirano sakriva iza pasaža naoko mirne muzičice koju mnogi smatraju 'after party' kulisom. U svakom slučaju, vrlo zanimljiv album s duboko postavljenom fabulom za razmatranje bez evidentnih politički polemizirajućih floskula.

Naslovi: 1.Refugees, 2.Borderland, 3.Eastern sky, 4.Standstill, 5.Dos Tiros, 6.Spin, 7.Fear, 8.Sputnik is dead

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 01/06/2015