Bogato zvukovlje sastavljeno od organskog i sintetičkog materijala prvo uvodi kroz kraću gitarističku perfekciju "Free entry" koja asocira da u njoj možebitno stoji virtuoz poput Knopflera ili Satrianija uz pratnju izuzetno tromog programiranog tempa, da bi se u narednoj "Insanity" ritam prepustio slow-down dubovima s natruhama trip-hopa. Već se samo u ove dvije, uglavnom instrumentalne kompozicije (ova potonja sadrži i lagani sneni vokalni echo s košmarnom dinamikom) u prvi plan ističe osebujan eksperimentalni pristup duboke psihodelije zarobljene u nekonvencionalnom pop formatu. Gitaristički defile ambijenata prošaranih elektronikom nastavlja se u naslovnoj "Far away" koja potpuno uranja u trip-hop najrafiniranije čistoće.



Da je ovdje riječ o kompletno mirnim i skuliranim autorima (jedan od njih je Zvonko Grozdić ex-Pesji kaput, Loši dečki) pokazuje "War in my head" koja se očito bavi tamnom stranom individualnosti bez konkretnog sadržaja, tj. može biti svašta dajući slušatelju na volju da ga percipira po vlastitom nahođenju uz vrlo pitak i plesan tempo pogodan za lagani trans s pulsirajućim nabojima. Sitni otklon u acid-jazz provlači se kroz "Taxi driver", a onda po već znanom scenariju pred sam konac albuma dolazi najbrža tema "The last station" oivičena funkom, sampliranim scratch efektima i prebacivanju tempa u pravi klupski štimung deep-house/trancea. Posljednja "Problem child" je nabrijani big beat/house kakvog bi rado poželjeli na novom radu The Chemical Brothers podsjećajući nadebelo na poodavno zaboravljene vedete Arman van Heldena i Dave Clarka. Samo je jedina šteta što kompozicija osim snažnog drajverskog ritma i minimalističkog pokušaja progressive-tech aranžmana nije detaljnije ukrašena efektima i eksperimentima kao što je to slučaj s prethodnim laganijim i daleko bogatijim kompozicijama.

Od uvodnih laganica do dvije posljednje brze rasturaljke za plesne podije kroz ovih nešto više od pola sata nameće se konceptualna priča asocirajući na jedan subotnji izlazak tinejdžera koji ne mora striktno biti stacioniran u nekoj diskoteci. Po naslovima kompozicija fabula se nameće sama od sebe - od slobodnog ulaza, košmara koji odvodi u prijatno ludilo i konfuziju, preko povratka kući taksijem do posljednje stanice i obvezatnog povratka kući gdje te dočekuju namrgođeni kritičari. Autori ništa nisu striktno precizirali, osobito finiš, a tek hipotezom se može razabrati rasplet ove zabavne, plesne i prijatne psycho avanture.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 11/07/2013