Podaci govore da je ovaj zapis snimljen 29.09.2014. uživo u beogradskoj Ciglani kada se legendarni čika Boća prvi put dokopao gusala i odmah zatim istrčao s njima na binu, te odvalio pun kufer zafrkancija nasmijavajući publiku. Doduše, on ovdje ciguli-miguli struže po te dvije strune (a možda i samo po jednoj), ali izbacuje masne štoseve pričajući priču o balkanskim svinjarijama, političkim neskladima, sintetičkoj hrani, ponekad malo 'zaojka', opsuje u kontekstu našeg lijepog materinjeg govora, te se čini, da je bez ikakve prethodne pripreme sklepao koncept na licu mjesta.

Uslijed 14 minuta improvizacije pitao je publiku ima li neku želju, pa reda "O, sole mio" ('uhvatila me neka frka kad vidim ovoliko sveta'), red spoken-word citata 'evanđelja', neprestano komunicira s auditorijem, a onda nakon 23 minute, takoreći u kojima se moglo crknuti od smijeha uz povremeno hihotanje i aplauze slijedi 20-to minutni zapis 'onog pravog' Tehno Muda seta za ples, dubove, psihodeliju i eksperimente. Sve je to satkano u vraške dijafragme trancea i uzajamno povezanih frakcija, no šteta je što je cijeli zapis snimljen očito diktafonom, mobitelom ili nekim sličnim aparatom iz publike. Čuje se skoro više ono što ljudi pričaju nego li sama glazba, čika Boća je u nekim dionicama skoro pa i nerazumljivo mutan, snimak je vrlo tih, neproduciran i neobrađen, tako da ovaj album jedino dokumentarno služi u svrhu sažimanja cijele slike Tehno Muda. Čak je i nenadano odsjećen ko' da je snimatelju krepala baterija na aparatu. Šteta.

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 15/04/2015