Tri i pol desetljeća karijere jednog od najutjecajnijeg ekstremnog metal benda svih vremena svoju ogromnu reputaciju temelji ponajviše na prva dva albuma "Welcome to hell" (1981) i "Black Metal" (1982) nakon kojih su vrlo sličnim stopama krenule tisuće bendova. Danas zvuči pomalo nevjerojatno, ali i Metallica je u svojim ranim danima održala turneju s njima nastupajući im kao predgrupa, pa i Slayer i Black Flag. No, taj brzi uspon splasnuo je sredinom 80-ih stalnim promjenama postave, peglanjem jednostavnih kombinacija blacka, deatha, thrasha i speed metala, te gomilanjem osrednje zanimljivih albuma koji su jedino napredovali u produkcijskoj kvaliteti. Vrlo rijetko su uspjeli dosegnuti kreativnost ta prva dva epohalna rada, posebno nakon povratničkog "Cast in Stone" (1997) kada se odvojila originalna jezgra (Anthony Bray - bubnjevi i Jeffrey Dunn - gitara) ostavivši Conrad 'Cronos' Lanta (bas vokal) da egzistenciju benda traži s novim članovima. Posljednju promjenu Venom je obavio poslije "Metal Black" (2006) albuma nadahnutog Metallicom kada je na gitaru došao Stuart 'La Rage', a dvije godine kasnije i bubnjar Danny 'Dante' Needham.

I sad pričajući o ekstremnom metalu u ovome kontekstu 14. albuma nema mnogo mjesta za neka posebna uzbuđenja. Jedino uvodna "Eruptus", zatim "Long haired punks", donekle "Stigmata satanas", "Grinding teeth" i završna "Rise" (uživo) imaju ponešto od te stare snage, ali daleko više sve to zvuči poput žešćih Motorhead, taman na relaciji NWOTBHM i hardcore-punka nabijenog d-beatom. Ostatak pjesama je još jedna u nizu thrash pjesmarica klasične Metallice s umjerenim tempovima, pa čak i tromijim, te je očito da Cronos odavno više ne polaže pažnju na ekstremnost s obzirom i na godine. "From the very depths", "The death of rock'n'roll", "Smoke", "Temptation", a osobito "Crucified" i "Evil law" sa sludge/doom elementima su mogle biti sastavni djelovi bilo kojeg rada Metallice nakon "Black Albuma", tako da se o starim black/death/speed korijenima nema što zboriti. Danas su extreme metal bendovi stoput žešći i više nemaju ovako jednostavne strukture pjesama od kojih se nakon pola sata ovog albuma atmosfera pretvara u dosadnjikavu oldschool priču gdje ne manjka niti baladičan instrumentalčić "Ouverture" ili nešto vrlo blisko post-grungeu u komadu "Mephistopheles".

Riffovi, tek poneka solaža, rijetka staccata, pomanjkanje kompleksnih aranžmana i energije novih žanrova ne doprinose ničime osobitome niti na ovome albumu nekad velikog i značajnog benda koji je mogao biti veći i od Metallice. Ali nije jer je Cronos uvijek izbjegavao modernizaciju vlastitog stila tek na momente pronašavši divljaka u sebi. Nije da je ovo neki loš album, ali nema ama baš ništa posebno što se od Venom već nije čulo. Može se pristojno poslušati kao zamjena za thrash velikane koji nešto novo smišljaju.

Naslovi: 1.Eruptus, 2.From the very depths, 3.The death of rock'n'roll, 4.Smoke, 5.Temptation, 6.Long haired punks, 7.Stigmata satanas, 8.Crucified, 9.Evil law, 10.Grinding teeth, 11.Ouverture, 12.Mephistopheles, 13.Wings of valkyrie, 14.Rise

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 24/02/2015