Trojac iz Ženeve čine Lynn Maring (vokal, gitara), Alexandre Davoine (bubnjevi), Raphael Despas (bas), krenuli su negdje koncem 2009. godine, te su se nakon demo EP-ija "Disagony" objavljenog 2011. muvali po studijima u Belgiji i Švicarskoj sa producentom Yvan Bingom snimajući ovaj debi album. Objavili su ga na Snowhite u kooperaciji sa još tri etikete (između ostalih i Rough Trade) uočivši pogodnost komercijalnog potencijala. Za bend je najinteresantnije da je Lynn Maring nešto vrlo slično Luciji iz naših Punčki. Ona uglavnom piše najveći dio materijala i osim što pjeva i svira gitaru najeksponiraniji je dio trojca potpuno zasjenivši mušku pratnju. Vokal joj je odriješit, katkad i drečav, svojom figurom na stageu ubjedljivo dominira, a gitaru žestoko razara ne štedeći distorzirane riffove kojih ima u izobilju. Glazba je prilično žestoki alternativni rock s ponekom komponentom sirovog garažnog zvuka grungea, stoner disonanti, punkerskih fluida, ponekih noise eksperimentarija i prljavog zvuka koji mnogo duguje američkoj sceni ranih 90-ih (primjerice Pixies, The Breeders, L7, Babies In Toyland) i kraljici prljavog britanskog zvuka, ranim albumima PJ Harvey, te friškijih radova The White Stripes i Foo Fighters. Pjesme su često isprekidane bombastičnim breakovima dižući adrenalin i variraju različitim tempovima, usponima i padovima izbjegavajući suhoparnost i aranžmansku predvidljivu dosadnjikavost. Basovi Raphael Despasa su vrsno balansirani na brundavi štimung koji stvara suvremeni ugođaj, a rijetke pjesme su u čistom elegično-baladičnom raspoloženju ("Spirit mechanism", blueserska "Insobriety", mračna "Grace" i završna "Forever fool"). Lynn se lirski ne odvaja od vječitih r'n'r tema - seksa, ljubavi, nevjere, pojebanih emocija, depresije i melankolije, te mada sve stvari o kojima govori i pjeva gleda iz svojeg osobnog rakursa u njima ne donosi ništa novo. Istina, ovdje sve vrvi od klišeja na kakve smo odavno navikli, no u suštini se duboko osjeća slomljeno žensko srce puno razočarenja i gorčine. Odmah već u uvodnoj "Cut" nabijenoj melodičnim basovima i snažnom gitarskom spregom daje do znanja da 'umire', u narednoj White Stripes-koj "Wild generation Y" da živi okružena ljudima bez empatije uvijenih u kojekakva legla poroka, a onda se obrušava na svašta iz svakodnevnog života i vlastitog svjetonazora kroz prljavu "Unburied from sand", zaraznu "Stop rewind" popraćenu pratećim vokalima i primamljivim drive-basovima i tako redom...

Album nema svoj potpuni fokus i neko veće iznenađenje, ono što se kaže izraziti hit mada se osjeća da Lynn i bend imaju jako dobre predispozicije za tako nešto. Vladaju teritorijem distorzija, riffova, čvrstih i zapaljivih tempova ("Tender revolver"), te nekih interesantnijih dionica ("Gender identity disorder") i laganijim uplivima u JSBE štoseve ("Meatball"), no mnogo toga ovdje je prilično prosječno i za pravu furioznu eksploziju još će neko vrijeme trebati intenzivnije poraditi. A ako im je ovo krajnji domet u što čisto sumnjam, naredni rad bi trebao biti daleko oštriji ako se žele odlijepiti od gomile bendova koji rade po veoma sličnom sistemu. Uostalom, takvih bendova i kod nas ima koliko želite u fahu demo/d.i.y. izvođača, samo je razlika u tome što su ovi Švicarci zaista posegnuli u jako dobru, štoviše, odličnu produkciju.

Naslovi: 1.Cut, 2.Wild generation Y, 3.Unburied from sand, 4.Spirit mechanism, 5.Stop rewind, 6.Gender identity disorder, 7.Insobriety, 8.Meatball, 9.Grace, 10.Tender revolver, 11.No gold but your eyes, 12.Forever fool

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/02/2014