Prijatno iznenađenje u obliku alternativnog rocka pristiže iz Rennesa. In A Nutshell su Yannick Dilly (vokal, gitara), Alexis Bouvier (gitara), Gåetan Hervé (bas) i Camille Carte (bubnjevi), a ovaj debi album snimili su uz pomoć brojnih gostiju na pratećim vokalima (ima ih petnaestak) i sa stanovitim Artom koji im je u 5 pjesama svirao klavijature. Inače su stilski križanac post-grungea i čvrstog alternatif-rocka (upravo tako piše) u kome se osjeća duh Nirvane, Smashing Pumpkins (osobita je sličnost Dillyijevog vokala s Billy Corganom), Pixies, ranih QOTSA, Bush i sličnih bendova 90-ih godina.
Dvanaest pjesama odiše raznolikošću kao da su očito od svakog omiljenog benda ponešto uzeli tako da praktički nema nekakvog standardnog stila po kome su one rađene. Naslovni otvarač "Quandary" je teški i tromi instrumental s ponešto stoner/ sludge/ doom karakteristika i hard-bluesa koji u finišu skladbe odlazi iz legato riffova u elastična staccata protežući već na samom početku albuma kompleksni aranžman. A onda dalje nižu same žestice u kojima izmjenjuju brojne reference vrlo uzbudljivih kreativnih poteza punih adrenalina i strasnih vokala šarajući melodičnim bas linijama, različitim tempovima i neprekidnim gitarskim transformacijama iz primjerice energičnih grungerskih "Again & again", "The more I learn", "From words" odšetaju u mekši humpa-cumpa "How & why" poput posljednjeg albuma spomenutih QOTSA ili zborsku "Can't wait" s jasnim primjesama Pixies kao i u slučaju "I don't care". Pronađe se i ponešto hard-funk bas linija ("Go ahead"), pa i Radiohead-ovske laganice "Ask", te vrlo mračna "Today" s nekim staccato naznakama atmosferičnosti Soundgarden i Kyuss. Završna "Afune" od gotovo 7 minuta jedina je otpjevana na francuskom jeziku uvijena u kompleksni format finiširajući krešendom s potpunim padom tempa iz takta u takt gotovo do doom figura.



Jest da je ovo retrospekcija mnogo toga što se nalazi u grunge i post-grunge etici, te da je ova glazba odavno dala svoje najkreativnije rezultate kao i ogroman komercijalni učinak, no unatoč tome i dalje je ostala alternativna budući da je u samom ishodištu osnovni leksik neproporcionalan standardima mainstreama. Rijetko se ovakva glazba vrti na radio programima s obzirom da gro urednika izbjegava gitarske distorzije i snažne riffove, međutim, ovdje se nalazi i bogata lirika emotivnih i životnih kompresija s jasnim afinitetima senzibilnosti i neprijeporne iskrenosti. Uostalom, ako mnogi post-grunge bendovi zadnjih godina imaju strahovitu potporu publike, osobito u USA, ne postoji niti trunka sumnje u vrlo dobro sračunat dizajn ovih Francuza. Žestoki su, imaju kreativnih finesa, različitih pjesama i navodno održavaju masivne koncerte s teškim zvukom i pokretljivom gipkošću. Osim toga, njihov promoter Black Wave Promotion se potrudio opskrbiti izdanje s press materijalima uključujući flayere, pa čak i vizitke ističući da je ovo u principu kompletan d.i.y. rad potpomognut samo distribucijskim kanalima 3 male nezavisne etikete. Pa tko zna, možda u dogledno vrijeme došetaju i do značajnijih pozicija.

Naslovi: 1.Quandary, 2.Again & again, 3.The more I learn, 4.How & why, 5.Can't wait, 6.Go ahead, 7.Ask, 8.Out of the rules, 9.I don't care, 10.From words, 11.Today, 12.Afune

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/12/2014