Irena Žilić, zagrebačka kantautorica zadnje dvije godina svira i uči zanat po klubovima u Hrvatskoj i Sloveniji i svojim je čarobnim glasom očarala sve koji su imali prilike poslušati njen nastup. Prije dvije godine izbacila je EP Days of Innocence i već tim uratkom skrenula pažnju na sebe. Treba napomenuti i da se pjesma s istoimenog EP-a nalazi na sad već pomalo i kultnoj kompilaciji, Bistro na rubu šume, no. 2. Debut album, Travelling izlazi 30. rujna, za diskografski label Cuckoo. Odmah na prvo slušanje čuje se da je u odnosu na EP Irena koju godinu zrelija kantautorica. To vrijedi i za produkciju albuma, koja je odrađena na visokom nivou i ta ozbiljnost osjeti se odmah, na prvo slušanje. Akustičarski zvuk na Ireninom debut albumu ima na trenutke i depresivan učinak na slušatelja, ali također kroz njega proživljavate i sve one lijepe trenutke, ponajviše svog djetinjstva. Kroz početna slušanja, ne obraćajući pažnju na tekstove, već samo prateći glazbenu strukturu, stvoren je ugođaj povratka u djetinjstvo. Kao u filmu, kroz vaše misli prolaze crno bijele slike nekih sretnijih vremena kad smo bili "samo" djeca. Ovo današnje kišno vrijeme još više pridonosi slušanju albuma kroz idealno posložene glazbene kolaže.

Američki jug, koji nekako ima najviše svoje mjesto na albumu, savršeno je back vokalima ocrtan u već spomenutoj "Days of Innocence". Koliko god je teško bilo kojem našem izvođaču izražavati se na engleskom jeziku, Irena tih problema nema. Pjevanje na engleskom jeziku ovdje je za svaku pohvalu i čisto me zanima hoće li uspjeti napraviti nešto i na stranom tržištu. "Scars" kao najavni singl ima pomalo psihodelični lagani uvod koji se u jednom trenutku prebacuje u brži moderniji plesni ritam. "Cricket And Mouse" je lijepa oda roditeljima, a kao pjesma kojom započinje album pogođena je atmosfera prisutna kroz cijeli album. Jedino kraća "Eve", kojom završava album, odudara od ostatka materijala. Tu je Irena najviše ušla u psihodeliju, pa je to možda jedan od puteva kojim će nastaviti jedno od svojih idućih glazbenih putovanja. Od suradnika najviše mi je sjela prisutnost Ivane Žabkar , čija je violina savršeno uštimana s glavnom vokalisticom. Pjesma "Whatever Feels Right" to sjajno oslikava, dok Zeppelini i njihova "The Rain Song" kao da su bili predložak pjesmi "Autumn Delight".



Ako bih gledao negativne aspekte ovog albuma, nema ih puno. Album je napravljen tako da se svima svidi na prvu, što mu je možda i najveća mana. Kao da fali pokoji mali izlet u avangardnije vode, neki ton koji će malo pobjeći na krivu stranu, ali ne možeš imati sve. A Irena to sigurno nije niti željela.

Tražeći neke usporedbe s poznatijim izvođačima, Irenu bih mogao strpati u isti koš s nekoliko velikih svjetskih kantautora. Na prvom mjestu tu su Neil Young, Nick Drake i Norah Jones. Od naših kantautorica, zahvaljujući sjajnoj dikciji engleskog jezika, bliska je s Ernom i Lovely Quincess. Za razliku od navedenih koje imaju grublji i autoritativniji vokal, Irena Žilić puno je nježnija i njene pjesme imaju taj sjetni karakter i melodiju koja konstantno putuje s vama. Bolje ime za naslov ovog albuma i nisam mogao zamisliti.

Naslovi: 1. Cricket And Mouse, 2. Whatever Feels Right, 3. On My Own, 4. Autumn Delight, 5. The Storm, 6. Days of Innocence, 7. Little One, 8. The Fall, 9. More Than a Lot, 10. Scars, 11. Eve

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 29/09/2014