Nakon prošlog (Velociraptor!), po meni najboljeg albuma, došlo je vrijeme da Kasabian pripreme novi glazbeni kolač. Peti album nosi domišljato ime 48:13 koje se, kao što ste vjeroatno i pretpostavili, odnosi na ukupno vrijeme trajanja albuma, izraženo točno u minutu i sekundu. Dečki su to i najavili tako što su odjeveni u bijele kute bojom ispisali 48:13 na zid studija dizajnera Aitora Throupa.

Moram priznati da mi se učinilo da su dosta direktno i izrazito samouvjereno javnosti prezentirali novi album čime se stvorio i veliki hype. U meni je to automatski pobudilo dozu skepticizma, posebno jer je riječ o nečem što zvuči i izgleda dosta minimalistički i ne pretjerano senzacionalno. Međutim, album se već u prvom tjednu izlaska našao na prvom mjestu UK Album Charts-a.

Bitno je napomenuti i da su Kasabian bili jedan od headlinera Pyramid stage-a ovogodišnjeg Glastonbury festivala te je njihov nastup, iako u sjeni Metallice, okarakteriziran kao emotivan i energičan.

Minuta zujanja i neonskih zvukova, odnosno uvodni intro (Shiva) najavljuje album, kako je i sam frontmen benda Sergio Pizzorno jednom prilikom izjavio- kao putovanje, a ne zbirku pjesama. Već sljedeća Bumblebee podiže stvari na viši nivo, a odlikuje je energičan refren i doza bahatosti i egoizma koju Pizzorno poručuje kroz stihove: "I'm in ecstasy"...

Najduža pjesma na albumu Treat ujedno i najsnažnije dočarava njihovo koketiranje sa elektronikom, a posebno se to osjeća i čuje na zadnje 3 minute pjesme.
Explodes odiše laganim ritmom i dosta podsjeća na neke pjesme s prethodnog albuma.
Najavni singl Eez-eh napravljen je da bude prava plesna stvarčica na vrhu top ljestvica i obiluje laserskim synth zvukom i ritmičnom melodijom, dok S.P.S. zvuči kao jako loša kopija Oasis balada.

Čini mi se da su Kasabian možda ipak pokazali previše sigurnosti i samopouzdanja u vezi s ovim albumom koji kvalitetom poprilično zaostaje za prijašnjim. Svaka čast za eksperimentiranje s elektronikom, ali monotone vokalne linije bez karaktera na meni nisu ostavile nikakav veći dojam.

Definitivno je riječ o albumu za kojeg se može reći da se puno očekivalo, a malo dobilo.

ocjena albuma [1-10]: 5

ronca // 17/07/2014