Ovo najdepresivnije vrijeme godine, nakon zavrŠetka blagdana i praznika, svojim odličnim albumima uveselili su nam Warpaint, Sharon Jones & the Dap Kings i The Boss Himself. Marketinški vrlo proračunato jer poznato je da je najbolji lijek protiv depresije shopping pa i ne čudi podatak da novi Springsteenov album ne silazi s vrhova top-lista vec neko vrijeme. U slučaju prvospomenutih to naravno nije slučaj jer oni nisu ni priblizno Bruceov kalibar,
Gazda pak je od ponovnog okupljanja E-Street Banda 2002 godine na fenomenalnom 9/11 albumu The Rising u kreativnom zanosu i u redovitom razmaku od 2 godine izbacuje vrlo dobre ili čak odlične albume poput Magic iz 2007 godine.
U medjuvremenu bili su tu i vrlo zanimljivi Seeger Sessionsi i The Promise - iskopine iz vremena Darkness on the Edge of Town. Sad nam ostaje za vidjeti da li zaista postoji mitska električna verzija Nebraske.
Za sad nam je Bruce pripremio High Hopes koji bi mogao biti album sastavljen po principu "something old, something new, something borrowed, something blue". I on sam je uz popratni tekst napisao da mu je bilo žao što pjesme kao sto su "American Skin" i "The Ghost of Tom Joad" nisu imale svoju poštenu studijsku verziju iako ih sam stavlja medju svoje najbolje pjesme i redovito bivaju izvodjene na koncertima. Bruce nam je već i na box-setu "Tracks" pokazao da ima nevjerojatno mnogo dobrih pjesama koje nikad nisu uspjele biti dijelom nekog regularnog albuma. Springsteen gotovo nikad ne miruje pa je, nakon smrti James Browna, najozbiljniji pretendent na mjesto hardest working Showbusiness čovjeka. High Hopes je, naime, vecim dijelom nastao za vrijeme Wrecking Ball turneje na kojoj je, sve neredovitijeg, Little Stevena sve česće mijenjao Tom Morello, koji je unio dosta svježe i buntovničke krvi u band i album, pa patriotizmu i lojalnosti predsjedniku iz vremena Working on a Dream, ovdje opet suprotstavlja slike porušenog i lažljivog americkog sna.
Album u vrlo zgusnutoj i kompaktnoj produkciji Brendana O Briena zvuči kao od stijene odvaljen pa i obrade pjesama kultnih bendova kao The Saints, Suicide i The Motifs zvuče kao Bruceove pjesme. Čak bi se moglo reći da "Harry's Place", ponajbolja pjesma albuma, zvuči najmodernije i najnetipičnije za Gazdu.
Zbog svega navedenog High Hopes je ipak na kraju pravi novi album Bruce Springsteena a ne neki patchwork i krpanje do slijedećeg albuma. I to, mogu slobodnoi reći, jedan vrlo dobar i klasičan Springsteenovski album.

ocjena albuma [1-10]: 8

le figuar de kranque // 02/02/2014