Ikona! Legenda! Idol! Jedna od najvećih i posljednjih istinskih zvijezda današnjice! Epiteti koji se lijepe za Gazdu Rock & Rolla sasvim su opravdani jer aura, autoritet i karizma koju isijava Bruce Springsteen na pozornici sežu do neba koje je te tople listopadske večeri bilo poprilično natmureno. Bilo je oblačno u toj mjeri da je hrabre organizatore listopadskog koncerta na otvorenom ponukalo da besplatno (!) dijele ljudima na ulasku kišobrane. A čim je Springsteen u pitanju, jasno Vam je da ljudi nije bilo malo. No, približavanjem početka koncerta oblaci su polako nestajali pa su čak i mjesec i zvijezde provirile i kišobrani su pospremljeni u torbu kao lijepa uspomena na ovaj događaj. Ostali suveniri su bili abnormalno skupi, ili pak mi Hrvati živimo na drugoj planeti od ostatka Europe. Najobičnija bijela pamučna majica s kratkim rukavima i omotom zadnjeg albuma 32 € ! Trzalica 4 € (30 kn) ! Magnet 8 €! Badge 8 € ...itd. O cijenama hrane i pića da ne govorim. Da se poslužim Obelixovim riječima: "Rimljani (Talijani) su poludjeli !".
Ovaj open-air koncert održavao se na posebnoj i fenomenalnoj lokaciji Ville Manin čiji kompleks je udaljen od Udina 15-tak kilometara. Radi se o ogromnom dvorcu i imanju iz 17 stoljeća poznatog između ostalog i po tome što je Napoleon tamo imao svoj štab. Sada je Villa Manin pretvorena u Muzej moderne umjetnosti a u ogromnom dvorištu održavaju se uglavnom izložbe na otvorenom. Točno u 21.15 h svih 20 članova banda ili bolje rečeno orkestra penje se na efektno i jednostavno dizajniran stage i počinju s, po meni, najboljom stvari, gospel-čardašom "Mary don't You weep", nastavljaju s drmalicama "John Henry" i "Old Dan Tucker". Raspašoj je počeo i tzv. "štala" je bila neminovna. Raspjevana i rasplesana "talijanska publika" (iako je bilo registracija iz pola europe) je odmah pala u Bossove šake iz koje ih slijedeća 2 sata nije puštao. Uz obligatorno "Ciao Udine" Bruce je, koliko smo mogli skužiti, vrlo dobro savladao talijanski i bez problema komunicirao s publikom. U tome mu je sigurno pomogla i pokoja čašica Grappe s kojom je nazdravljao publici. 19-člani Seeger Sessions Band valjao je sve pred sobom poput parobroda na Mississippiju koji je usput pokupio sve stilove tradicionalne američke glazbe od folka, countrya pa do cajuna i ponajviše New Orleans-Jazza. Jedine 2 i za tu priliku prilagođene pjesme iz Springsteenovog opusa bile su "My City of Ruins" prepravljena u "ježikožni" gospel i "The River" koja je dobila irsko odijelo.
Da je audio / vizualno sve bilo prvoklasno ne treba u Bossovom slučaju ni spominjati kao ni da je prolijao litre znoja i da je dao svaki djelić sebe. Atmosfera među 13.000 posjetilaca je bila vrhunska jer je svima nekako bilo jasno da je ovo bila jedinstvena turneja, jedinstveni album i jedinstvena prilika vidjeti Springsteena s tim 19-članim Seeger Sessions bandom. A to je bio i glavni razlog da smo i mi odlučili potegnuti do nama relativno bliskih Udina. I Hvala Bogu da jesmo. Vrijedilo je !

Evo i kompletne playliste ovog 2 i pol satnog koncerta:
O' Mary don't You weep
John Henry
Old Dan Tucker
Johnny 99
Gospel Glows (keep your eyes on the prize)
Jessie Jones
Erie Canal
My Oklahoma home
If I should fall behind
Mrs McGrath
Poorman
Jacob's Ladder
River
Open all night
Pay me My Money down
City of Ruins
When the Saints go marching in
This lullaby
American land

le figuar de kranque // 07/10/2006

> vidi sve fotke // see all photos