home > mjuzik > The Underground Resistance

kontakt | search |

DARKTHRONE: The Underground Resistance (Peaceville Records, 2014)

Iako je objavljen još početkom 2013. godine tek sada mi je došao ovaj petnaesti studijski album norveškog metal dvojca na redovnu tapetu mada sam ga čitavo proljeće, ljeto i jesen stavljao na stranu, kao ono, riješavati ću ga dok uhvatim vremena.

Ništa zato. Ne jer nije nešto osobito, dapače, ima neke vrsne kvalitete, već zato jer fanovi Ted Skjelluma iliti Nocturno Culta (vokal, gitara, bas, bubnjevi) i Gylve Fenris Nagella, odnosno skraćeno Fenriza (bubnjevi, vokal, gitara, bas) znaju odavno da unatoč ogromnom diskografskom opusu i neprestanoj aktivnosti njihov kreativni proces ide u sistematiziranom pravcu nadogradnje kojem je vrlo lako predvidjeti razvoj, a katkad i svaki naredni budući korak.

Još otkako su u gradiću Kolbotnu osnovani 1986. pod imenom Black Death kao trojac s Fenrisom, Ivar Engerom i Andersom Risbergetom (oba na gitarama), a godinu kasnije preimenovali se u Darkthrone, neprekidno su na svojim prvim demo izdanjima lutali sa zvukom od tehnički vrlo loših snimaka i jednostavnih instrumentalističkih struktura do očitih utjecaja Celtic Frost, Slayer i Bathory koje su tek dvadesetak godina kasnije napuštali u korist nekih drugih stilova. Ipak, prvi album "Soulside Journey" objavljen 1991. za Peaceville Records s kojim su potpisali ugovor na četiri albuma bio je death, a onda su narednih 9 albuma naredali serijal black-metala po kome su postali i najprepoznatljiviji dio skandinavske underground scene. Jedno vrijeme s njima je svirao basist Dag Nilsen, dok ih je Enger napustio 1993. Na dva najslavnija albuma "Transilvanian Hunger" (1994) i "Panzerfaust" (1995) neke od stihova napisao im je Varg Vikernes - Burzum još u vrijeme kada nije bio osuđen i zatvoren zbog onog poznatog masakra i spaljivanja crkava. Od 1993. neprekidno rade samo kao dvojac svirajući sve 'žice i palice', s vremenom su ovladali i produkcijskim zanatom, te su od jedanaestog albuma "F.O.A.D." 2007. napustili black orijentiravši se u različite kombinacije klasičnog metala, punka i hardcorea.

Kako je njihov osnovni minimalistički stil s jednostavnim legato riffovima i klasičnim tempovima samo dobivao varijacije, tako se niti na ovome albumu "The Underground Resistance" ne mogu pohvaliti da su nešto dublje razradili solo tehniku, improvizacije ili efekte s kojima ionako nikada nisu briljirali. Obojica se izmjenjuju na vodećim vokalima, u svakoj pjesmi imaju skoro pa drugačije tretirane glasove (crust, screamo, grčeviti growl ili clean), a također su im i pjesme oscilirajućih stilskih performansa. Uvodna "Dead early" galopira poput Motorhead i King Diamond, "Valkyrie" s neočekivanim akustičnim staccato uvodnikom i vrlo lijepom solo melodijom u tromom tempu djeluje kao da će izrasti u baladu, no ustvari se pretvara u hardcore-punk sa veoma senzibilnim vokalom, "Lesser men" donosi prve catchy solaže u nešto kompleksnijem aranžmanu gdje se mogu osjetiti natruhe thrasha i NWOTBHM, te osjetno prisustvo psihodelije, a "The ones you left behind" je pak nastavak hardcore/crusta kojeg su protežirali na tri prethodna albuma, osobito na posljednjem "Circle The Wagons" (2010). Dvije zadnje, te ujedno i najdulje "Come warfare, the entire doom" i gotovo 14 minuta dugačka "Leave no cross unturned" razmeću se šaržom svega i svačega po principu 'od svega pomalo', mada je zbog nekoliko promjena stilova i tempova od galopa pa sve skoro do doom karakteristika neukusno reći da su skrenuli u nekom kompleksnijem progressive pravcu.

Njihova glazba i dalje ostaje snažnim pečatom globalnog kostura zasnovanog legato riffovima i bubnjarskom pratnjom, a svi naknadni dodaci Nocturno Culta (basovi, nadosnimljene gitare i poneka solaža) u ovu priču uklapaju se kao idealna nadogradnja uglavnom šturoj infrastrukturi. Po lirici su ostali također vjerni svojim nihilističkim preokupacijama nadrealistično povezanih sa mitologijom i metaforama stvarnosti s određenom dozom ciničkog humora, te sve u svemu premda je od njih uopće teško više očekivati neke druge aspekte, ovaj album osim po bazičnom starinskom metalu okusu još uvijek odražava prepoznatljivu sirovost i namjernu arogantnost benda.

Naslovi: 1.Dead early, 2.Valkyrie, 3.Lesser men, 4.The ones you left behind, 5.Come warfare, the entire doom, 6.Leave no cross unturned

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/01/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Fenix

GORDI: Fenix (2024)

| 24/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Wenn die Engel Sterben

VARIOUS ARTISTS: Wenn die Engel Sterben (2024)

| 23/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: One Day This Pain Will Subside, EP

OCEAN OF ANOTHER: One Day This Pain Will Subside, EP (2024)

| 22/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: 2005 Demo

XASTHUR: 2005 Demo (2010)

| 21/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Delta

THOT: Delta (2024)

| 19/04/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*