Ako ste poput mene bili razočarani s prošlim "Forever Abomination" (2011), novi, peti album američkih thrash/death metalaca iz Ohia je fantastičan popravni ispit kojeg je producirao, znate tko? Nije teško, ajd pogodite...

Preslušavajući prvi puta album nisam mogao doći k sebi. Pa ovo je fenomenalno!!! Jest da su ostali i dalje u vraškom 'speedu', no sada to daleko puno bolje funkcionira. Čak 7 pjesama su kraće od 3 minute, a samo 4 su dulje. Završna 'balada' "More cruel than weak" je najdulja, iznosi 4.19, odsvirana je amplificiranim staccato manirom u prilično dugačkom uvodniku za njih (čak minutu i pol!), a kako su strelovito brzi, s albuma na album skraćuju minutažu i, dakako, neprestano napreduju ko' Ramones koji su se svojevremeno, ranih 80-ih hvalili da 30 pjesama na koncertima više ne sviraju 60, nego 55 minuta. Evo, kronološkim redom, "Beyond The Permafrost" (2007) je trajao 36 i pol minuta, "Breathing The Fire" (2009) 35, prethodni, ne tako osobito dobar "Forever Abomination" (2011) 32 minute, a ovaj iznosi 13 sekundi manje. Znači, kako god da uzmemo, napredovali su barem 13 sekundi, hahaha...

A kad sam skontao da im je produkciju radio nitko drugi do li najzaposleniji meštar na svijetu - Kurt Ballou iz Converge, onda mi je odmah postalo jasno zašto sve ovo sada zvuči ovako osobito kvalitetno. Basovi Evan 'Loosh' Lingera i bubnjevi Dustin Boltjesa koji se smandrljao na prošlom albumu su sada frenetični galopi u takvoj čistoći koja je skoro za death i ovako opako brzi thrash underground bila nezamisliva. Gitare Nate 'N8 Feet Under' Garnettea i Scotta 'Scunty D.' Hedricka su melodične, šibaju riffovima, tehniciranjima, solažama, tremolima, niskim štimovima, r'n'r-punk/hardcore/metalom, a cijela struktura kompozicija je toliko živahna, harmonična, katkad i kompleksna, pa i zabavna da bi ste najradije zaplesali u magičnom i agresivnom naboju headbanginga bez obzira imali dugu kosu ili bili tromi ćelavac poput mene.

Ballou im je podario nevjerojatan rockersko-metalsko-punkerski-hardcoreaški šlih koji je bio očit i na prethodnim albumima, samo je uslijed svakojakih previranja i naoko bezazlenih sitnica nekako bio potiskivan i nedovoljno izražen. Kratko i jasno rečeno, muzika je ovdje savršeno dobro posložena. U svakoj pjesmi se ima što za čuti, te premda su stilski ujednačene s ponekim laganijim intervalima ili samim uvodnicima koji iznose po desetak-dvadesetak sekundi (recimo u pjesmama "Unending, everliving", "Blade on the flesh, blood on my hands" i "This evil embrace"), sve frca sa sjajnim realizacijama u kojima nema ama baš niti jednog slabog ili tananijeg trenutka. Produkcija je od ovog ionako kreativnog i kvalitetno usviranog benda učinila sjajan poduhvat gdje ne znaš koja je pjesma bolja.

Sa stilom thrasha, hardcore-punka, smjesom NWOTBHM-a 80-ih, deatha 90-ih i blacka kome najviše doprinosi pakleno režav i hrapav vokal frontmena Chance Garnettea koji više nije neka simultano - izazivačka i urlikajuća verzija Rob Halforda, već izuzetan i originalan vokalist u akordu, ova ekstremno brza mjuza jednostavno obara po svim parametrima. Atmosfera je također puno više izazovnija nego li na prethodnim radovima, mnoge stvari su daleko slojevitije i staloženije, refreni, a i lirika su, ono što se kaže nezaboravni, tako da je praktički svaka pjesma - hit.

Naslovna "Serpents unleashed" iznosi samo 2.12 (!), a ona i uvodi u ovu fantastičnu sagu, tj. metaforičku priču o razularenim zmijama koje kroje naše živote. Nije potrebno navoditi što je sve inspiriralo bend da napiše ovakve pjesme, dovoljno je samo pogledati svijet u kome živimo. Ništa ne valja, sve je pokvareno, prevrtljivo, pun je planet lažova, lažnih proroka, vizionara, gramzivih političara, bankarskih sustava, bahatih i bezobraznih ljudi koji vjeruju samo u moć novca i uopće ne razmišljaju o svojoj sudbini. Skeletonwitch dolaze kao duhovni savjetnici i prosvjetitelji koji s mračno paklenim tenzijama dočaravaju upravo karcinom svjetskog uređenja.

Tako se kroz svaku pjesmu provlači 'zmija' koju gajimo, da li u njedrima ili u našem društvenom životu ili je uopće ne vidimo jer smo slijepi i zaluđeni, a ovi sjajno izbrušeni metalci nižu ovdje serijal abnormalno kvalitetnih pjesama od kojih jednostavno staje dah. Najbolje i najlošije pjesme ovdje nema isto kao i nepotrebnih 'popunjavanja prostora'. Ovo djelo je kolekcija nevjerojatno staloženih, brzih, moćnih i pribranih pjesama benda koji nikako da dopre do radara široke publike. Valjda će barem zbog ovog fantastičnog produkcijskog rada Balloua dospjeti i do uha srednjostrujaške metal populacije. Valjda. Barem. Zaslužili su.

Fantastičan album!

Naslovi: 1.Serpents unleashed, 2.Beneath dead leaves, 3.I am of death (hell has arrived), 4.From a cloudless sky, 5.Burned from bone, 6.Unending, everliving, 7.Blade on the flesh, blood on my hands, 8.This evil embrace, 9.Unwept, 10.Born of the light that does not shine, 11.More cruel than weak

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 25/11/2013