Ništa novo od ovih Kanađana. Zvučno i stilski nastavljaju svoju kombinaciju hardcorea pomiješanog s metalcoreom, noise-rockom i post-hardcoreom u čemu su oscilacije i varijable tek nezamjetne. Sve je to utrpano pod istu zastavu striktno razdvajajući metal od punka jer je očito da ne pripadaju niti jednome niti drugome.



Novine su jedino gostovanja gudača koje se primjete u uvodu žestokog otvarača "Counter culture complex" i kroz završni lagani instrumental "Monomyth" u kome se protežu reference ambijentalnog post-rocka nadograđenog pianom, nijemim uzdasima i harmonijama syntha. Jesse Matthewson je svoju gitaru u nekim pjesmama malo više usmjerio ka math elementima, tremolima i arpeggio tretmanima pokušavajući što više izbjeći riffove, dok mu je vokal ostao u prepoznatljivom pjenušavo-vriskajućem maniru standardnog hardcore frontmena. Razlike od pjesme do pjesme šetaju s umjerenim tempovima koji više naginju ka noise-rocku i sludge frakcijama ("No-I'm in control", "The terror pulse", "Daeodon"), vrlo brzim u dosluhu s math/metalcoreom ("Your heartwarming story makes me sick", "The promises of God", "Secret vasectopomy", "Why don't you just quit"), ponekim zgodnijim aranžmanskim potezima katkad prošaranih atmosferičnim detaljima, te dinamičkim tenzijama izmjena ritmova i vodećih uloga brundavog basa s nadosnimljenim gitarama budući da rade kao standardni trojac.

Dvije laganije pjesme "Romeo must never know" i spomenuti završni instrumental "Monomyth" slabije su im točke; prva je posve minimalistički koncipirana s pretjeranim post-rock repeticijama u kojima nisu imali nikakvo adekvatnije riješenje za glavni lajt-motiv, dok je druga samo vođena blijedim synth melodijama. U tom pogledu bolje im stoji recimo "Figure your life out" gdje su koristili tromiji tempo s naglašenim izmjenama žestokih gitara i atmosferičnih dionica. Na prethodnom albumu "Venerable" uspjeli su kroz dva laganija komada polučiti znatno finije rezultate.

Daleko zanimljivija je priča koju vodi fikcija opsade imaginarnog mjesta opkopanog rovovima iz kojih se vrši borba za prevlast u svakojakim pogledima ne izostavljajući individualne preokupacije, kompromise na životnim raskrsnicama i duhovno-religijska pitanja uz dakako nezaobilazne standardne lirske hardcore klišeje pune bijesa, ljutnje i ponekog socio-političkog glasa razuma.

Bez miješanja kruški i jabuka stiče se dojam da su KEN Mode svu svoju pažnju usmjerili ka math kombinacijama znatno ostavivši eksperimente i istraživački poriv tamo negdje u kištri s voćem. Mnogo ponovljenog gradiva bez nekog inovantnijeg pristupa izuzev fine gitarske tehnike po mojoj osobnoj procjeni nije na razini kreacije prethodnika, ali zato ima snažnu i moćnu energiju miš-maš kompozicija u kojima se izmjenjuje dinamika pjesama. Oli su dosegli fokus ne znajući kako dalje, pokazati će budućnost.

Naslovi: 1.Counter culture complex, 2.No-I'm in control, 3.Your heartwarming story makes me sick, 4.The terror pulse, 5.The promises of God, 6.Romeo must never know, 7.Secret vasectopomy, 8.Figure your life out, 9.Daeodon, 10.Why don't you just quit, 11.Monomyth

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 21/10/2013