Dorothy Hindman iz Miamija bavi se kompozitorskim radom već više od dvije decenije, a tek sad je uspjela realizirati debi album. Razlog za to su brojne suradnje s različitim filharmonijama, orkestrima, kompozitorima, pjevačkim zborovima i inima s kojima je radila zarađujući kruh svagdašnji posvetivši se datiranim službama. Također radi i kao voditeljica emisije 'Po Mo Radio show' na radio stanici WVUM 90.5 FM, te piše recenzije albuma i izvještaje s koncerata objavljujući ih u Miami Heraldu i South Florida Classical Review. Naravno, gdje će uz ovoliko obaveza stići se posvetiti isključivo svome albumu…
Sabrala je 6 autorskih kompozicija od kojih neke datiraju još iz 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća, te ih je nanovo snimila, a neke i po prvi puta s odabranom ekipom muzičara. Po vlastitom ukusu obožava Led Zeppelin, rock i punk, te europske post stilove indie trendova, a kako je također i velika obožavateljica Stravinskog, svu tu fuziju stilova vrlo otkačeno, ekspresivno, pomalo ekscentrično s mirisom avangarde i eksperimentalne glazbe uklopila je u svoje radove. Svaka kompozicija je posebna i drugačija, te su ih izveli potpuno različiti glazbenici, dakako s titulama akademskog glazbenog obrazovanja.

Iza svake kompozicije stoji izvjesna priča s pedigreom, a svakako najzanimljivija je naslovna "Tapping the furnace" o teškom radu zaposlenih u čeličani Sloss Furnaces u Birminghamu, no ne engleskom, već gradu u Alabami, nekoć zvanom 'Magic City'. Radilo se non-stop u 3 smjene 24 sata na dan, bez prekida 7 dana tjedno jer se visoke peći nikad ne gase. Mnoga iskustva ovog opasnog i teškog posla, kao i velike nesreće, pa i smrti zaposlenih radnika prilikom lijevanja usijanog metala sažete su u ovom 15 minuta dugačkom komadu za udaraljke u kome je vještim egzibicijama perkusionist Stuart Gerber čak i vokalno evocirao na atmosferu crnčenja u čeličani u kojoj gotovo nikad nisu htjeli raditi pripadnici crne rase.

Upravo zato je i sam omot u znaku čeličane, a također i u ovitku knjižice su priložene fotografije visokih peći, turbina, tvorničkih dimnjaka i teške metalurgije.

Da ne raspredam priče o tematici svakog komada, a uistinu su zanimljive, Dorothy kroz više od sat vremena sjajno korespondira s vrlo kompleksnim kompozitorskim egzibicijama kroz "Drift" za kvartet saksofona, "drowningXnumbers" (po referencama filma Peter Greenwaya) s neobičnim apstrakcijama Craiga Hultgrena na amplificiranom violončelu, poigrava se sugestivno-antagonističkim piano nahođenjem o kraju milenija "Fin de cycle" (francuski: konac stoljeća), vrsnom akustičnom staccato tehnikom gitarista Paul Bowmana opisuje treću i najtežu borbu vlastite pokojne majke s kancerom ("Needlepoint") i završava minimalističkim orkestralnim djelom "Magic City" u izvedbi kijevske filharmonije, dakako posvećeno njenom rodnom gradu u kome je živjela do 16. godine života.

Izuzetno nabijeno modernim supstraktima klasike i spojevima rocka i punka na sofisticirani način, ovo djelo je posebno zanimljivo za one koji u kurentnim pop stilovima ne vide više ništa zanimljivo. Dorothy je posebna otpadnica koja podjednako zastupa više strana imajući stalno na umu rockersku provokativnost i magiju iste pretvoriti u senzualnost moderne klasične glazbe. Sjajno!

Naslovi: 1.Drift, 2.'drowningXnumbers', 3.Fin de cycle, 4.Tapping the furnace,
5.Needlepoint, 6.Magic City

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 05/10/2013