Hip-hop dvojac iz Niša u sastavu Marko Anđelković - Naopak (vokal) i Nemanja Nedeljković - Nemus (DJ, samplovi, programi) napravili su šaljiv i otkačen album uz koji može i da se dobro napleše.

Da su ovakvu tehniku imali pioniri žanra na ovim prostorima tamo negdje koncem 80-ih i početkom 90-ih kad se raspadala velika bivša federacija nikome ne bi na pamet padalo imitiranje MC Hammera, Vannila Ice-a i onih brda pozerskog svaštarenja hip-hopa sa house i italo-discom. Tada je rijetko kome uspjelo zvučati originalno i uvjerljivo jer su matrice radili nevješti samouki producenti koji jedva da su znali baratati s magnetofonima i gramofonima više se oslanjajući na površno znanje svirke syntha i programiranja repetativnih ritmova. Hip-hop kultura se uglavnom kao i sve novo preziralo od strane tradicionalista koji nisu shvaćali da im ispred nosa stoje neke od najvitalnijih pojava žanra čiji su se hitovi gledali na MTV i vrtjeli na gotovo svim radio stanicama - Public Enemy, Beastie Boys, N.W.A., Eric B. & Rakim, Run DMC, De La Soul... Da, De La Soul. Završen citat i ostanimo baš kod ovih zadnje pomenutih. Njihov debi album "3 Feet High And Rising" (1988) upravo je bio kamen temeljac za inteligentan miks alternativne lirike i vješto samplirane glazbe koja je zvučala kao da je djelo 'živog' benda. Dugo se smatralo da općenito hip-hop smandrlja nekakav DJ koji miksa ploče; u većini slučajeva, osobito kod najkomercijalnijih hitova poput Hammera i sličnih bedastoća to je bilo točno, no sa De La Soul je bila sasvim drugačija stvar. Oni su kao i Public Enemy kreirali dio po dio, bas linije, beatove, činele, bas pedale, ubacivali gitare, klavijature, duhače, uzimali sekvence nekih pjesama i sve to pomno producirali na magnetofonske trake uz neizostavan dodatak scratcha koji je danas gotovo izumro. Jedan kritičar je upravo za taj album De La Soul napisao da zvuči kao da ga je odsvirao bend s kompletnom funk postavom.

Danas zahvaljujući kompjuterskim programima za snimanje i produkciju glazbe uz neophodno potrebnu vještinu, znanje i kreativnu maštu autora mogu se napraviti čudesa bez ijednog odsviranog živog tona na glazbenom instrumentu. Programi imaju sve što se može zamisliti, a po želji se mogu nafilati samplovima iz eksterijera ili sa već ranije snimljenih zapisa, te ih se može uobličiti u nešto sasvim neprepoznatljivo originalu. A to su upravo radili De La Soul na onoj staroj analognoj tehnici kombinirajući gomile poskidanih samplova sa ploča kreirajući sasvim novu glazbu za svoju liriku što tada, prije 25 godina nije bio nimalo jednostavan posao. Bio je kompliciraniji i kompleksniji nego li da su unajmili bend da im odsvira ono što su željeli.



Ovakav vrlo sličan kompjuterski posao napravio je Nemus na ovome albumu ne zadirući duboko u prošlost. Poslužio se kurentnim plesnim trendovima - dubstepom, dancehallom, indietronicom, IDM-om, electro-funkom, contemporary r'n'b-ijem, suvremenim ritmičkim reggae inačicama i danceom kojima je udahnuo dušu egzotike sambe i latino ritmova uz neizostavan funk, soul i rhythm and blues koji su oduvijek bili dio hip-hop kulture. Tako se i za ovaj album može reći da zvuči bendovski kao da su tu negdje prisutni Chic, Sly And The Family Stone, Soul To Soul, Parliament/ Funkadelic i The Roots uz obavezno prisustvo jazz-funk duhača i ritmova koji uistinu zvuče poput živog bubnjara. Jedni od takvih najubjedljivijih komada su "Čevabdžinica kladionica", "Da li vi masturbirate pred grad", "Ni dve pare ne davam" i "K'o u Beograd ft. Sima".

Drugi par rukava je Naopakova lirika vrlo bliska osiječkim Krankšvester. Puna je sočnih citata i rima, priča o zabavi, pijankama, jebačini, o reperima koji se furaju na izlizane fazone, o curama, o seljačinama, sirovinama najrazličitijih vrsta, babama iz komšiluka koje neprestano tračaju... Dakako, ne manjka niti socijalne tematike, kao niti samoironije o ljenčarenju i fikcijskim metaforama o dva majmuna na zasadima banana pored Nišave...



Sklopljeno u 45 minuta opusa, ovaj album uistinu zabavlja i zove na plesni podij mada autori sami za sebe tvrde da zvuče kao 'loša kopija loših kopija' u završnoj "Majmunska posla (oridjinale)". Ne bih se složio.

Naslovi: 1.Do re mi fa so la ti do, 2.U bade mantilu, 3.Ovo ono, 4.Revelation of Jajce the prophet chapter one, 5.Čevabdžinica kladionica, 6.Da li vi masturbirate pred grad, 7.Badass man ft. Odb, 8.Karate chop, 9. Revelation of Jajce the prophet chapter two, 10.Babe mađijarke, 11.Ni dve pare ne davam, 12.K'o u Beograd ft. Sima, 13.Majmunska posla (oridjinale)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 16/09/2013