Osnovani 2007. u Lavalu kao ogranak sada već nadaleko poznatih post-metalaca As We Draw odakle dolaze braća - Quentin Sauve (bas) i upravo producent Amaury Sauve koji svira bubnjeve. Ostatak postave čine Damien Lehay (vokal), te Julien Monard Lacomblez i Pierrick Bouilly (gitare). U slučaju ovog benda orijentirali su se na mješavinu agresivnog hardcorea i metala s grčevitim vokalima, te premda po ničemu u zvučnom pogledu nemaju nikakve bliskosti, sav ovaj Sauveov angažman nalikuje na rad našeg pokojnog Ivana Baričevića - Bare koji je pokrenuo cijelu post-rock, alternativnu i noise scenu u Hrvatskoj kao izdavač, producent i muzičar u nekoliko bendova.

U vlastitoj produkciji prvo su objavili bezimeni demo materijal 2008. godine, a potom prvi EP "Birth Of A Decline" (2010) koji je okarakteriziran kao deathcore n'roll što im je nesmetano omogućilo da nastupaju s bendovima poput Birds In Row, L'Espirit i Trepalium.

Na ovome debi albumu vraćaju se autentičnoj agresivnoj naravi ranog hardcorea u kojeg su utkali mnoštvo elemenata metala s konfrontacijskim stavovima koji sežu od death/black-corea u urnebesnoj uvodnoj "Go die", preko od ranije znane kaotično-kompleksne "Ghosts' whispers" s kompilacije "Amaury Sauve", sve do iznenađujućeg komada "Disclosed deception" u kome čak kombiniraju i gitarska post-metal tremola na rastrgane ritmove i namjerno posložene neuredne aranžmane. No, kada to ne bi tako bilo, onda ne bi smo imali šta za govoriti o undergroundu i alternativi, a ovi momci su baš upravo to. Pravi bend iz podzemlja. Frenetična "I am (my own) apocalypse" malo podsjeti na posljednja izdanja Morbid Angel, osobito u uvodniku, no jasni opozicijski stav benda ipak pjesmu odvodi u kompleksnost, atmosferičnost i različite aranžmanske igre s promijenama tempova koji gotovo neprimjetno uleću u iznimno tromu "Dismember me" kao da je riječ o post-metalu. Međutim nakon minute i pol ponovno se prebacuju u hardcore pržionu s izmjenama teških i tromih tempova.

Odmor pristiže u kraćem atmosferično-mračnom gitarskom staccato instrumentalu "IIIII I" za kojeg je jako teško odrediti što njegov naziv znači (možda samo 6. pjesmu po redu?), koja je samo uvodnik u "Loneliness", najtromiju i olovno tešku atmosferu izlomljenih sekvenci u čitavom spektru kompozitorske vještine s kojima se najviše naradio bubnjar. Kratke razarače "We are legion" i "JSTFU" bi pristajale svakom dobrom hardcore-metal bendu, a posljednja "Legacy" uz mid-tempo ima i obilje klasičnih riffova, višeglasja i himničnog naboja, te je uz to i neuobičajeno dugačka, čak punih 6 minuta.



Bend si je dozvolio mnoge oduške i izlaske iz uobičajenih stereotipova time direktno obogativši svoj izraz, no kako god, jako su teški, a ponekad i kompleksni što im daje velike predispozicije za budućnost. Nikako nemaju jednostavan stil koji bi ulazio u uho 'od prve', a to je upravo ono zbog čega bi album mogao dobro kotirati i za tko zna koliko godina, a možda i desetljeća. Sama narav benda i lirike je jezivo nasilnička s bolesnim demonskim intenzitetom i argumentima s kojima mogu doslovce razoriti čitav svijet. Masovno uništenje, raskomadana tijela, rat, pomračeni um, psihotična i košmarna stanja...

Ovo je dovoljno snažan album po mnogim aspektima tehničke perfekcije, svirke, realizaciji ideja i metaforičkim značenjima brutalne poetike koja je pravi 'šus u facu'. Jedan od mogućih kandidata za visoki plasman 2013. godine, naravno, ako imate afinitet prema ovakvoj nasilničkoj vrsti kombinacije hardcorea i metala.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/07/2013