Rijetko je kada pop, u najširem smislu te riječi, zvučao ovako moderno, kompleksno, nevino i neopterećeno s prošlošću. Morso su se izgleda nakanili izumiti pop iznova u sasvim novim proporcijama. Novi, drugi po redu album ove sedmeročlane riječke formacije oslikava suvremeni urbani hipsterizam u njegovom najboljem obliku. U nemu je klasični pop konstrukt nadograđen uplivima rocka, reggaea, electronice, kubanske glazbe i čega sve još ne, a tu negdje u zraku lebdi i pojam avangardnog. Na "Škare, krede, najlon", kažu, pokušali su ostvariti fuziju organskog i elektronskog zvuka, ali su usputno pronašli i idealnu ravnotežu između mainstreama i alternativnog. Hladno-slatki vokal Ivane Bartolović u ravnomjernom duetu s prodornim glasom Stanislava Grdakovića, kao i pjevljivi refreni u vrlo plesnim aranžmanima osiguravaju ovom albumu potrebnu radiofoničnost i nekoliko potencijalnih hitova. Bez da odskliznu u puku disco-banalnost. Iako je, recimo, preko sedam minuta duga, vrlo ritmična, "Zvijer" upravo kao stvorena za plesne podije. I u kojoj se nalaze spomenuti uplivi kubanske glazbe, pojačano gitarom i debelim, vibrirajućim basom. Ovih ukupno jedanaest pjesama pršte samo tako brojnim stilskim varijacijama i zvučnim efektima. U sjajnoj "Sram 1862" mogu se, pored ostalog, čuti i natruhe reggaea, a u izvrsnim "Žene grizu" i "Mijenjaš lice" kao inspiraciju su očito imali 80' synth-pop, ali prerušen u moderno ruho. Produkcija je također na visokom nivou; egzotični šumovi, spacey-dub-zvukovi, dinamični tempi i melodične gitare skupa s razigranim synthovima. Sve je to ovdje izbalansirano i ugrađeno u jednu ekonomičnu simbiozu zvuka i ritma, koja odrazuje prvenstveno elokventnu lakoću i radost življenja. Ali istovremeno, i premda im je po vlastitoj izjavi 'ploča protkana mnogim dječjim motivima i zvukovima', slušatelju mjestimice "proturaju" tematski ozbiljniji materijal kao u "Mijenjaš lice" ili "Guliver". Problematično postaje kada se spomenuti djetinjasti motivi, kao u "Plava", probiju u prvi plan. Tada postaju vrlo "tanki" i nezanimljivi. Srećom, takvih momenata je ovdje malo i zanemarivo. Inače je to emocijama i iskustvom naglašena lirika, kao na primjer u pjesmi "Zvijer", gdje je ljubavni akt opisan iz njegove animalne perspektive - bijes i divlja požuda ovdje daju glavi ton. Ili pak "Mijenjaš lice" u kojoj se opisuje tragični sunovrat jednog prisnog odnosa, za koga se vjerovalo da je neuništiv. Upravo je ta ambivalentnost intrigantnih tekstova na jednoj strani, te plesnih, živahnih i hedonističkih melodija na drugoj, karakteristična za ove Riječane i njihov novi album, ali koji si povremeno daju i luksuz da zvuče površno i infantilno. No, na albumu "Škare, krede, najlon" ipak, i to velikim dijelom, prikazuju svu ljepotu modernog, zabavnog, ali i sofisticiranog popa, kakav može biti smjernica i drugima za budućnost.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 24/07/2013