Prvi zvanični album ovog švedsko-srpskog kvarteta iz Malma je znatan korak naprijed. Reducirali su se ponešto u stilu obuzdavši neurotične hardcore ispade pri tome izgubivši na brzini, no produkcijski su sada mnogo čišći. Vokal Alexander Butlera je daleko izraženiji, ubačen je u prvi plan i više nije zagušen u pozadini distorzija brundavih bas gitara, pa se sada ističe njegov daleko dotjeraniji stil koji uz grčevite poklike i hardcoreaško-punkerske neuroze ima i melodičnih dionica. Svirka benda je nešto kompaktnija sa ispreplitanjem mnoštva različitih bas linija (nemaju gitaru) sa intrigantnim tretmanima od riffova, solaža, preko klasičnih prostornih harmonija, sve do staccata i naglašenih noise-psycho/trance filanja podebljanih pedalama i efektima.

Kompletan materijal prvog EP-ija "Destructive Noise" (4 pjesme) ovdje je dobio sasvim nove i daleko kvalitetnije verzije koje odudaraju kao nebo od zemlje (odlične su nove varijante "They want to keep us weak" i završna "I like the way you think"), te je dodano još 5 friških kompozicija pokazujući da se bend ozbiljno razvija u kreativnom smjeru. Od novih posebno odskaču "Anti-system" i "Kaleidoscope" žestokim noiserskim nabojem izmjenjujući teške i lakše note, te lirikom na švedskom jeziku, a posebno je zanimljiva "Hollow voices" u umjerenom tempu s jezovitim psihodeličnim efektima. Nešto manje interesantan je klasičan hardcore "Forsavarstal for pessimism", dok "Det tar aldrig slut" uz eksperimente pokazuje i potrage za novim stilskim izrazom na kome su se prije više od decenije zaustavili nekad vrlo srodni Girls Against Boys.

Mada se osjeća da ovo još uvijek nije fokus kreativnosti, Destructive Noise su uspjeli napraviti dostojanstven i homogen rad kome su sve karike solidno podmazane istovremeno pokazujući da su i dalje otvoreni za nova istraživanja. A švedski jezik ionako rijetko dobivamo iz Skandinavije, stoga palac gore i zbog toga.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/07/2013