E, sad, rečemo 'vako... Dobijem novu pošiljku izdanja Slušaj najglasnije i ugledam novi cd švedskih Destructive Noise u kome bubnjeve lupa Dragan Grmuša, a jednu od dvije bas gitare bruji, zuji i zveči Rale Mihajlović (drugi bas-ist-das je Morten Bergman). Okey, njih kao bend znam vrlo dobro uključujući i onaj prvi instrumentalni demo EP kojeg su vrlo brzo povukli iz opticaja i sumnjam da ga je čulo više od desetak-dvadesetak ljudi. Možda će jednog dana biti pravi raritet. Vidiš, a ja ga imam... Nego, idem ja to poslušati, ali ček', hej... Pa to su mi manje-više sve poznate stvari. Pa da vratim pamćenje, nađem ja recenziju njihovog prethodnog izdanja, debi albuma "Compound Fracture" (Slušaj najglasnije, 2013) i imam što za vidjeti. Jebate, napisao sam je 19.07.2013., a danas je 19.07.2014. Sva sreća što PC pamti datume. Ti bokca! Kolika je uopće mogućnost da istom bendu ili nekoj istoj stvari priđete na isti dan u godini? 365:1. Koje li frapantne podudarnosti! Ma ne možeš vjerovati! Još samo da dodam kako sam recenziju njihovog službeno prvog EP-ija "Destructive Noise" pisao 1.1.2012. Ima nekog vraški dobro posloženog astrološkog poretka u odnosu mene i ovog benda. Ne mogu poreći da je to samo puka igra slučajnosti.

Ma stoga mi je bend još draži, fučkaš tu sad nekakvu recenzentsku subjektivnost, ovo je alternativna muzika koju za sada poznaje i 'puši' mali broj publike, no nikad se ne zna u što se sve to jednog dana može pretvoriti. Možda u najoriginalniji noise bend na svijetu, zašto ne? Držim mu fige. Kako su krenuli, mogu oni štošta. Krenimo u detalje...



Albumčić ima tek nepunih pola sata s jasno uočljivim, a i navedenim opaskama. Prvih 6 pjesama snimljeno je 2014., dok su posljednje 3 snimci s prethodnog albuma (kompozicije "Anti - system", "S.P.T." iliti "Statssponsrad personlighetstransplantation", te "I like the way that you think" koja se na prvom, onom povučenom instrumentalnom EP-iju zvala "Jag gillar ditt satt att tanka", evo, podatak za kolekcionare) i idealno služe kao pokazatelj koliko je bend od prošle godine znatno napredovao. Ovdje se u prvome redu ističe sada već jako dobra produkcijska čistoća tih 6 pjesama iz 2014. od kojih su 3 nove, a 3 znane od ranije. Uvodna "Det tar aldrig slut" je podebljana uvodnim psycho efektima, smijehom i nabacanim žamorom, a ritam je trom i težak ko' da će sve samljeti kad zapale vraški riffovi s uzajamnim preklapanjem druge bas gitare s nekim, čini mi se wah-wah efektima. Osobito je napredovao vokal Alexander Butlera koji je zvijerski totalno uživljen, veoma grub, sirov i 'clean' povremeno ispuštajući gromke krikove. Premda ne razumijem što zbori (prevod teksta sam naknadno dobio), moram reći da mi se taj švedski jezik neopisivo sviđa u ovakvom kontekstu, ima strašan šmek za ovu 'šarafanu', tj. radionicu u kojoj imate dojam kao da su uključili brusilice, pile, aparate za zavarivanje, nabijaju po nakovnju, te u žestici i elanu čistog fizičkog teškog rada u ritmu čekića, cirkulara i banzeka iz pilane, te strojeva iz gvožđarijske kovačnice Butler ispušta gromke grube uzvike. Ma sjajno spram prethodnog albuma gdje ta ista pjesma ne zvuči niti upola dobro i vraški moćno kao ovdje s nekim nanovo nadodanim tonovima i efektima. Tamo je bila skoro pa linearna, a ovdje je posve dorađena i čuje se s Marsa da su predano radili zanat, vježbali, usavršavali se i tražili najidealnije riješenje. Druga stara je hardcore pržiona "Försvarstal för pessimism" koja je u središnjici dobila znatno izraženije sludge intonacije, ali mi osobno i dalje ta pjesma 'šepa' po razbijenom aranžmanu. Malo brzo, malo tromije, pa opet brzo, pa posve sporo. Nekako tu akordi ne štimaju u harmoničnom tonalitetu. Gube melodičnost. I treća stara "Work in progress" (na engleskom) čak je skraćena za jednu minutu, izbačene su neke repeticije, dodane su zviždaljke, pa i prateći vokali, te sjajna noiserska solaža, dobivena je dubina i širina, a basovi brundaju kao da su spojeni na kompresor iz asfaltne baze stvarajući utisak da se oko vas nalaze bageri, kranovi, strojevi za razbijanje stare ceste, viličari i slična teška mašinerija, vauuuuu! Obično ljudi pobjegnu glavom bez obzira s ovakvog sličnog radilišta gdje se crnči i tegli, no ovaj četverac je uspješno prikazao na svoj način svu silinu teškog fizičkog posla kad vam sunce i vrelina kuhaju mozak, kad vas pere kiša i fijuće sniježna mećava dok vam se mitohondriji smrzavaju. Sve se to nalazi ovdje. Teška šljakerska himna koja nije baš za svakoga. Samo onaj tko zna što je raditi na mješalici za beton, ručno iskrcavati šlepere cementa i cigle, rušiti drva motorkom u šumi, kopati jame za vodovod i plin, može razumijeti o čemu ovi Šveđani i Srbi brundaju svojim melodičnim noiseom. Nikakve oni kerefeke ne izmišljaju o sjebanom djetinjstvu i patetičnim emocijama. Ovo je prava muška stvar. Pljuni u šake i arbajt!



"Låt mig inte vänta" (Ne dozvoli mi da čekam)

Oslobodi me u ovom trenutku
uništi me ili kruniši me,
ali ne dozvoli mi da čekam.
Oni kažu pusti pusti to,
ugasi to zauvek
ali ja čuvam sve u tajnosti,
nemogu da pustim to.

Oni kažu pusti pusti to
a ja se trudim biti diskretan
jer je mnogo gore nego bilo ko zna.
To nije ono što sam mislio da jeste,
to je jedan stari dan koji me zadržava još uvek.
Taj dan teče iz mojih rana.
to me čini jebeno slabim,
taj živi mrtvi dan.
To nije ono što sam mislio da jeste,
to je jedan stari dan koji me zadržava još uvek.
Taj dan teče iz mojih rana,
to me čini jebeno slabim
za taj živi mrtvi dan.

NEEEE

Oslobodi me u ovom trenutku,
uništi me ili kruniši me, ali ne dozvoli mi da čekam.
Oslobodi me, ako nešto treba da se desi neka se desi sada.
Uništi me ili kruniši me ali ne dozvoli mi da čekam.
Ali ne dozvoli mi da čekam.

Oni kažu pusti pusti to ugasi to, zauvek,
ali ja čuvam sve u tajnosti
nemogu da pustim to.
Oni kažu pusti, pusti to,
a ja se trudim biti diskretan
jer je gore nego bilo ko zna ne mogu da pustim to.
Nemogu da pustim to!

Samo 3 nove stvari što sveskupa iznose jedva 10 minuta u ovom kolažu poredane su miš-maš: "Insomniac" je vrlo sličan hardcore poput "Försvarstal för pessimism", laganija "Låt mig inte vänta" ('Ne dozvoli mi da čekam') ima ponešto od "Det tar aldrig slut", a "Error" s kojim službeno završava ovaj studijski session za 2014. godinu je iznenađujući minimalistički doom/sludge instrumental od samo 1.19 s mračnim ambijentalijama pokazujući da se bend neprestano razvija i nadograđuje s nekim novim idejama. Ne, ovo nikako nije greška, već samo potkrijepa konteksta 'tko radi, taj i griješi'. Staviš lopatu cementa više i šta onda, jebate? Popucati će beton... Ovaj, hoću reći da je scenarij albuma pravi težački, radnički, šljakerski, povezan s teškim emocijama. Vječito si umoran, neispavan, razjeban zbog male plaće, pred svima moraš klimati glavom, oko tebe je živa kakofonija zvukova, pa kako onda ne bi imao inspiracije da napraviš ovako originalnu, usuđujem se reći art glazbu.



Naravno, uopće ne treba niti malo sumnjati da su Destructive Noise ovim albumom dosegli vrhunac svoje kratke karijere. Grade je mic po mic, svaku pjesmu koncizno dorađuju, neprestano žele biti još bolji, uostalom, svaki bend želi napraviti najbolje što može s onime s čime raspolaže, a ovi su superiorno dokazali da i bez nekog razvikanog producenta i njegovih studijskih štoseva mogu ostvariti zadivljujući proizvod koji otprve sjeda u uho. I pri tome ne kopiraju ama baš nikoga i zaista se ne sjećam da sam ikad imao prilike slušati nešto slično bez obzira što je mnogima poveznica s dvije bas gitare Girls Against Boys ili nekad davno zagrebački Brujači. Ma kakvi, ovo je skroz drugačije. Originalno do jaja.

Naredni novi rad Destructive Noise slušam samo 19.07. ili 1.1. da ne poremetim astrološku tradiciju. Bilo bi šteta. Jedino ne znam gdje da smjestim ovaj bend. Na listu najboljih ex-Yu albuma ili svjetskih. Jebate, da recimo u Stonesima zasviraju dva Srba, bi li to i dalje bio engleski bend? Mislim da je u umjetnosti ipak velika razlika spram dok Zlatan Ibrahimović igra za Švedsku reprezentaciju, a Luka Modrić za Real Madrid. Ma ja ću ih staviti na obje liste... Živjeli Destructive Noise i na svjetskoj i a našoj balkanskoj sceni!

Sjajan album!

Naslovi: 1.Det tar aldrig slut, 2.Insomniac, 3.Låt mig inte vänta, 4.Försvarstal för pessimism, 5.Work in progress, 6.Error, 7.Anti - system, 8.S.P.T., 9.I like the way that you think

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 08/08/2014