Sve što sam za Mary Onettes napisao prilikom osvrta na prošli album i dalje stoji, čak i više od toga. Jer, na "Hit the Waves" ne samo da su dostigli kvalitetu prethodnika, nego su je i podigli, a ako znate da je taj isti prethodnik dobio ocjenu 9/10, trebalo bi Vam biti jasno što slijedi.
U ponavljanju gradiva reći ću da su osnovani 2000 u švedskom Jönköpingu, i da im je ovo treći album. Objavljuju za Labrador records, na kojem su i jedni The Radio Dept. U pauzi između albuma, pokretačka snaga benda, braća Ekström, Henrik i Philip, objavili su i album sa side projektom DET VACKRA LIVET, u kojem su osim prepoznatljive mješavine zvukova The Cure i Echo and The Bunnymena, ubacili i malo elektronike pa sve to vuče na New Order, a pjesme su na nenametljivom švedskom. Kao da im je to iskustvo bilo potrebno, jer su za ovaj album matičnog benda, pročistili zvuk, pojačali i modernizirali produkciju.
Ako dosad niste pali na MARY ONETTES, onda ste s prvim singlom s albuma, Evil Coast, jednostavno morali potpisati kapitulaciju. Jer kapitulirali su i Pitchfork i Q, Stereogum i Guardian, a i mnogi drugi. Toliko savršena pop pjesma već dugo se nije pojavila. Predivna klavirska "vangelis like" dionica susreće se s melankoličnim vokalom i baca slušatelja negdje u tropske krajeve uz palme, koktele i, hm, brazilke. Može i šveđanke, al ne uklapaju se u ovu toplu shemu.
Hit the Waves, nastavlja u tropskom ritmu, a "valovi" samo dodaju jačinu doživljaju. Tu se otvara i nova usporedba, a to su kultni TALK TALK, britanski new-wave synth poperi čiji su album "Spirit of Eden", očito braća Ekström intenzivno slušali. S Years nas i dalje drže u 80s nostalgičnom raspoloženju, a naravno, to ne jenjava sve do kraja albuma. Na Blues, svaki čas očekujete da će se pojaviti Robert Smith i zapjevati "We move like cagey tigers We couldn't get closer than this…", al znate da neće. Na Unblessed čekam da Simon Le Bon zapjeva "See them walking hand in hand across the bridge at midnight", al znam da neće. Samo je osjećaj takav. U tome nema ništa loše.
Za nas koji smo odrasli na takvoj muzici, ovaj album će vjerojatno značiti mnogo više nego onima koji nikad nisu slušali tako nešto, al u moru raznih "revivala" ili novih i spasioca rokenrola, Mary Onettes su zaslužen odmor za uši.