Prvi glas o ovom dečku mi je kao, i mnogima vjerujem bio da je on novi Bob Dylan. Jake je doduše izjavio da je Dylan odličan, ali da mu i nije neki veliki uzor te da je više inspiriran Beatlesima i Cashom. Neke pjesme, tipa prva na albumu ''Lightning bolt'' zaista ima neki Dylanovski prizvuk, ali možda ono što mu je najsličnije s njim je da njegove pjesme imaju dušu.



Gitaru je u ruke primio s 12 godina, a već sa 16 je počeo pisati i izvoditi svoje stvari. Odrastao je u obitelji rastavljenih roditelja u Cliftonu na kojeg se i osvrće u svojoj pjesmi ''Two fingers'' gdje je na neki način i opisao svoje na baš lako djetinjstvo. Na albumu se nalazi 14 pjesama i zaista mu je teško naći slabu točku. Od recimo brže i energičnije ''Troubled town'' pa sve do nekih laganih balada tipa ''Broken'' ili ''Someone told me'' cijeli album je neka zaokružena priča. Teško je izdvojiti samo neke ''hitove'' jer su zaista sve pjesme odlične.



Album je genijalno posložen tako da je jako slušljiv, a tempo s nekim sporijim pjesmama pred kraj pada. Taman za neku malo dulju vožnju u autu. Brzo će vam uči u uho i pjevušit ćete ih danima.

Jake Bugg dokazuje onu da zrelost nužno ne dolazi s godinama. Njegovi tekstovi su prilično impresivni, i u današnjem svijetu možda je stvarno kako kaže u ''Seen it all'' vidio sve. Nije on izmislio ništa novo sve je to neki mix folka, countryja i pop rocka i s tim samo više dolazi do izražaja njegova genijalnost. Čak i ako stavimo na stranu njegove godine, jer mu je tek 19, on je fenomenalan glazbenik. Možda mu i nema smisla lijepiti etikete novog Dylana ili nekog drugog, jer Jake Bugg je dovoljno poseban da bude sam svoj. Njegov izrazito zanimljiv glas te muzikalnost govore za sebe. Dajte mu šansu jer ovo je jedan od definitivno boljih albuma u zadnje vrijeme bez obzira na žanr. Uskoro će se raditi usporedbe s Jakeom Buggom.

ocjena albuma [1-10]: 10

vedran balagović // 25/04/2013