Svake godine pojavi se neki bend, koji spojem raznih utjecaja podsjeti na neki aktualan ili još bolje zaboravljen bend, i to mu pomogne probiti se do "prvih redova". Potpis za velikog izdavača garantira i dobar položaj na policama, no što dalje… Iza imena MS MR, kriju se vokalistica Lizzy Plapinger i producentski mag Max Hershenow, koji su svojim muzičkim križancem Goldfrappa i Massive Attacka, te vokalnom sličnošću s Florence Welch, zainteresirali mnoge. Pa tako i ekipu oko serijala "Game of Thrones", koji su iskoristili njihovu odličnu pjesmu Bones, kao promo pjesmu treće sezone serijala. Singlovi Hurricane i Fantasy spadaju u vrh ovogodišnje pop produkcije. Čisti pop dragulji, kojih se ne bi posramili ni veći bendovi od MS MR, s epskim melodijama i briljantnim muzičkim zapletima.



Ostatak albuma nit smrdi nit miriši. Dio je ko da je upravo stigao s eurovizijskog natjecanja (Ashe Tree Lane, Think of You), a dio želi biti malo dubokoumniji, no zapinje u izvedbi (Dark Doo Wop, No Trace). Dobiva se osjećaj da su tu samo zato da popune termin, vjerojatno zato jer je izdavač tražio objavu albuma. Šteta, jer moglo se još malo pričekati pa iskristalizirati još par pjesama. Ovako… Možda će s drugim albumom biti bolje. THE SAVAGES su ženski post punk bend iz Engleske, predvođeni relativno poznatom francuskom pjevačicom Camille Berthomier aka Jenny Beth. Ostatak benda čine gitaristica Gemma Thompson, basistica Ayse Hassan i bubnjarka Fay Milton. Prva asocijacija su mi odmah bile legendarne L7. Muzički i nisu tako daleko od spomenutih "prljavica", no Jenny Beth je definitivno nova Siouxsie. Slušajući nju u prve dvije pjesme (Shut Up i I Am Here) i pripadajuću im muzičku podlogu, ne mogu se oteti dojmu da slušam neke rane radove Siouxsie and the Banshees, nedavno izvučene iz neke Severinove ladice.



Singlovi, Husbands i She Will, pršte energijom kakvu su samo punk bendovi imali, te dokazuje potrebu za sveženskim bendom na sceni, kakvih nema još od kad su prestale svirati L7 ili Sleater Kinney. S druge strane, Jenny i ekipa pokazuju i mirniju, možda ženstveniju stranu, u potresnoj Marshall Dear. Moj osobni favorit je skriveni pop dragulj Strife, koja se tijekom četiri minute trajanja pretvara iz zvijeri u ljepoticu i obrnuto.

Za THE SAVAGES će se, nadam se, još čuti. Kad se dvije žene upoznaju na tečaju heklanja i nakon toga odluče osnovati rock bend, svakako im treba dati šansu. Upravo se to dogodilo s Lindsey Troy i Julie Edwards pa je tako nastao DEAP VALLY. Lindsey je u ovom slučaju zadužena za heklicu (gitara i urlanje), a Julie za konac (bubnjevi). Već kod prvog udarca u bubanj i prvog gitarskog rifa čuju se uzori. I to "big time". To su White Stripes. Definitivno i nepobitno. Pa ako su tu i Led Zeppelin negdje u igri, onda možemo dodati i Black Keys, ali u mali dozama. Sve to je bilo jasno već nakon prvog singla Gonna Make My Own Money.



Ako nekom nije tada bilo jasno, dovoljno je da krene prvi singl i prva pjesma na albumu, End oft he World. Nakon nje, uopće ne treba pričati više. Samo slušati.
Na Baby I Can Hell, upadaju ti Black Keysi na kratko, da bi ih uskoro izbacili White Stripes skoro do kraja albuma. Ako se palite na dobre gitarske rifove i komade u kratkom jeansu i oskudnim topićima tada poslušajte Lies, ali i cijeli album do kraja. No, prije pripremite tablete za smirenje GRRRRL PWR!!!

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 09/07/2013