Od postave koja je bila na dobrom putu (ako već to i nije) da postane kultna, Let3 su se tijekom njihove već dvadeset i šest godina duge karijere pretvorili u svojevrsnu instituciju provociranja i šokiranja. To se kreće od njihovog "slikovitog" performansa na nastupima, pa sve do samih tekstova pjesama. Nije nikakva tajna da su svoj kreativni vrhunac imali u devedesetim s duplim live izdanjem "Živi kurac", i koji je završio na samom početku nultih godina s albumom "Jedina". Ono što je potom uslijedilo poprimilo je crte bizarnog teatra, u kojem je se forma probila ispred samog sadržaja. Shodno nesretnom tranzicijskom razdoblju u kojemu su djelovali, primijenili su jednu od njegovih pogubnih načela da je "bilo kakva medijska prisutnost još uvijek bolja nego nikakva", a pjesme poput recimo izvrsne "Sam u vodi" sa spomenutog live albuma zamijenile su svećeničke odore i ostali kostimi, kurac, pička, sise, čepovi ritualno ispaljivani iz guzica i audio-vizualni cirkus koji je to sve obuhvaćao. Banalnost je postala obostrana. Nasuprot umjetničkoj ispraznosti ovih Riječana, koja je sebe shvaćala kao neuljepšana i šokantna anal-iza i kritika društva te rasadnik nekih "novih značenja", postavila je se indisponirana gomila hrvatolažnihkatolika, u čijoj dvoličnosti je se upravo oslikavao kasniji rad ovih Riječana tako što su jednostavno pred njih postavili ogledalo, a ono što su ovi u njemu vidjeli nije im se nimalo dopalo. Dočim su se Let3 pri tome konceptualno i sami ograničili. No, to ih nije spriječilo da i dalje vrlo aktivno agiraju izbacujući nove albume, odrađujći turneje i radeći na kazališnim predstavama, pa okušavajući se nedavno i u kinematografiji isporučivši glazbu za film "Sonja i bik".

Rezime toga obuhvatnog djelovanja sakupljen je u njihovom novom kompilacijskom albumu tipičnog i simboličnog naziva "Kurcem do vjere", koji se sastoji iz snimaka nastalih na koncertima i kazališnim predstavama. Shvativši vjerojatno da je njihov sadašnji okrnjeni glazbeni rad u međuvremenu postao praktički nezamisliv bez vizualne komponente kao dopune, ovaj album ima i bonus DVD u ograničenoj nakladi za prvih petsto kupaca i zamišljen je kao audio-vizualna prezentacija desetljetnog rada ovog benda. Međutim, neke od pjesama uvrštenih na ovaj album poput "Pokvarena žena" ili "Mona" datiraju još iz njihovih početaka, točnije s albuma "El Desperado" iz 1991. godine i svakako predstavljaju najbolje dijelove ovog izdanja s ukupno osam brojeva, podsjetivši još jednom kakav su tada integritet i snagu imali. "Monu" su rastegnuli na čak preko sedam minuta trajanja, a "Pokvarena žena" spada također među njihove najbolje komade, koju i dandanas rado slušaju i oni koju nisu baš puno povezani s radom ovih Riječana. "Klistir" je pjesma koja do sada nije bila na nekom zvaničnom izdanju i osmišljena je povodom zagrebačkog 17. Dreft Fashion Weeka za potrebe performanse Ivane Popović i tipična je njihova pjesma novijeg kova s elektronskom podlogom, puno spacey zvukova i ritmičnom gitarom. Također jedna "namjenska" pjesma je i "Hvala tebi Kriste", napisana za predstavu "Kiklop" Ivice Buljana, a premijerno je prikazana na dodjeli nagrade Status. U njoj Letovci uzimaju u vizir svojeg, izgleda najomiljenijeg protivnika, raskalašeni crkveni kler. Još jedna pjesma napravljena za predstavu "Kiklop" je istoimena, koju su premijerno izveli na emisiji MTV Express i tematski je nastavak prethodne "Hvala tebi Kriste". Sa spomenute predstave uvrštena je i uvodna "Omađijaj me", koja je ujedno i početna pjesma "Kiklopa". Dok je prvi dio albuma obilježen novijim stvarima, drugi dio je osvrt na njihovu glazbenu baštinu s već spomenutim "Mona" i "Pokvarena žena", te izvrsnom atmosferičnom "Veliki dan" s njihovog prvog studijskog albuma "Two Dogs Fuckin'", kao i "Niotkuda" - još jedna odlična Let3-ovska rokačina. Album završava nepotrebna, suvišna i iritantna, preko sedam minuta duga bonus recitacija pokojnog francuskog allround talenta i začetnika umjetnosti performanse Antonina Artauda, "Finimo z sudon božjen" u prijevodu Nikice Petković. Vrijednost ovog kompilacijskog albuma leži prvenstveno u tome što prikazuje glazbenu genezu ovih Riječana iz odličnog alt. rock benda, koji je za tadašnje uvjete bio ispred svog vremena, te njegovu transformaciju u na početku opisanu instituciju za šokiranje i provociranje, koja uporno nastoji, doduše često na vrlo plitak način, izbrisati sve tabue. Kako god, jedno je sigurno. Let3 su ostavili neizbrisiv trag na našoj sceni, a njihovom postojanju se još uvijek ne nazire kraj.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 21/04/2013