Dvostruki album, dva i pol sata glazbe, 29 pjesama od čega je 12 novih uz dodatak 4 remiksa istih i čak 13 starih pjesama u osvježenim, alternativnim verzijama i remiksevima. Boli glava.

Kao što su i obećali, vrlo brzo nakon povratničkog EP-ija "Hogre" koncem 2012., talijanske legende EBM-a i electro-industriala izdali su svoj novi album s kojima miš-maš šamaraju od nemila do nedraga. Snimljen između 2006. i 2012., nepripremljenog slušatelja može potpuno zbuniti jer se u vodećim vokalima izmjenjuje nekadašnji frontmen Alex Spalck i novi Belgijanac, mlađahni Bram Declercq. Neke stare, dobro poznate tenzije i pristupi benda su ostali isti, a imaju i nekih bitnijih novina koje se otkrivaju postepeno. Naravno, najvažniji dio je prvi cd s novim pjesmama u kojima postavljaju brojna pitanja, rugaju se i nama i sebi samima, te u obrnutom smjeru (da ne kažem tipično alternativnom) analiziraju ovaj čudesno izrežirani scenarij kurentne europske civilizacije. Zvuk je potpuno elektronski, analogna gitara (amplificirana) pojavljuje se tek u jednom broju (remiksu Paulo Favatija za pjesmu "Mortality"), tempovi se gibaju u umjerenim, basovi su prilagođeni na pulsirajuće razgradnje, melodija nema mnogo, a cijelokupan dojam varira između oldschool EBM-a i psihodeličnih industrial eksperimenata bez mnogo dotjeravanja.



Na samom uvodu dočekuje kratki vokalni koral "Great minds against themselves conspire", tema britanskog klasičnog kompozitora Henry Purcella iz "Dido and Aeneas" po kojoj im je nazvan posljednji rad iz 2007., a onda odmah iskače ciničan teatralni "Dirty old men" s prljavim, gotovo 'do daske' pijanim vokalom Alexa Spalcka kao da je režiran za neku mjuzikl-komediju koja će se svima nama narugati da smo doslovce idioti i poslušne sluge. Kroz fabulu svih novih kompozicija nameće se cinizam, sarkazam i avanturistička punkerska bizarna nepredvidljivost aludirajući na sofisticirani političko-sociološki angažman koji eksplodira u dvije-tri najplesnije i udarne pjesme "Crash nad burn", "Don't follow" (obje su objavljene na EP-iju "Hogre") i "Escape from beige land" (ranije objavljena na albumu "Life Is Offensive And Refuses To Apologise", 2003). Kroz prizmu individualnih strahova razvezuju priču preko eksperimentalne "Logophobia" ('bojim se seksa, bojim se boli, bojim se promijena, bojim se tebe'), vrlo pristupačnog synth-popa "Mortality" o pojebanim životnim stavovima, pa o bizarnim, ali, nažalost, stvarnim činjenicama u "Regenerated degenerated" pojačanim vokalnim procesorima...



Tu se još nalazi i jedan tromi komad "Radikal" na njemačkom jeziku aludirajući poprilično na Laibach, eksperimentalni acid-house polu-instrumental "Kein entkommen" s nerazumljivim vokalnim mantrama, iznimna mračna laganica "No more sleep" koja može zavarati da je riječ o najnovijim Depeche Mode i završna, vrlo teška i sumorna "Suffocate" u kojoj se prikazuje potpuna bezizlaznost i dezorijentacija u ovome opakom i nemilosrdnom svijetu.



Drugi cd sa starim pjesmama i remiksevima je gotovo u potpunosti orijentiran na dance-podije sa tipičnim oldschool EBM/industrial nabojem, pa se tako nađe jako dobar presjek karijere preko čuvenih pjesama "Das wodkachaos", "Me and my ding dong" (obje 1989), "Sickness taking over", "Gimme more" (obje 1987), a ima i nekoliko friškijih iz novije faze poput "Don't" (2003), te "Extreme", "A wine called anarchy" ili "Deny everything" (2007). Sve one osim što djelomično otkrivaju stari šmek, zorno pozivaju i na žive nastupe s modernijim zvukom nego li je to bio slučaj ranih 90-ih kada smo ih imali prilike dva puta gledati i u našoj zemlji (u Puli 1990. i u zagrebačkoj Jabuci 1993).

Za ljubitelje benda i samog žanra, album je nepogrešivo točan, taman sjeda s aktualnim pitanjima koja se tiču svih nas. Osobito nas Hrvata (a i cijele ex-Yu regije) koji još i ne znamo šta nam ta civilizirana zajednica bandita priprema. Ovi Talijani iz Firence koji se gibaju na relaciji od domovine preko Francuske do Belgije nam iz svojeg ironičnog rakursa daju svoje viđenje stvarne istine i slike da niti njima nije lako i lijepo živjeti u takvom ogavnom društvu.

Djelo bez greške.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 17/04/2013

> vidi sve fotke // see all photos