Danas se Pankow vrlo rijetko spominje u kontekstu elektronske i industrial scene. Zaboravilo se na ovaj čuveni bend osnovan 1979. nazvan po kvartu istočnog Berlina u kome je bilo sjedište tadašnje vlade DDR-a. Vjerojatno ima onih koji se sjećaju njihovog prvog nastupa 1990. u Puli (Arena Festival sa Neubautenima, Alien Sex Fiend, Kičmom, Let 3 i Borghesiom), te sjajnog koncerta u Jabuci (proljeće 1993) kada su bili u naponu snage. Tada su po starom običaju žanra imali basistu, gitaristu, bubnjara, klavijaturistu (vođa Maurizio Fasolo), naravno, maksimalno neurotičnog frontmena i sjećam se nekog tamnoputog tonca koji je točno u stotinku sekunde znao kada vokalu Alex Spalcka treba dodati halove i efekte. Bili su kompletan bend s klasičnom postavom i zvučali su vraški moćno poput križanca The Young Gods, Nitzer Ebb i Borghesie, a ja sam nakon svirke napravio interview sa Spalckom u suradnji sa Tomy Phantasmom koji ga je radio za magazin Metal World. Spalck je za razliku od onog scenskog ludila bio nevjerojatno skuliran i normalan tip, te pamtim da je između ostalog rekao kako je u Italiji nezavisna scena jako slaba, da publika mahom nema pojma o tome šta oni rade pa ploče i izdanja objavljuju u Belgiji, Njemačkoj, USA, a tada aktualni album "Svobody!" (1991) su objavili u Češkoj što je bila prva industrial ploča nekog inozemnog izvođača u istočnom bloku. Do tada su već imali gomile singlova, EP-ija, 1 live i 5 albuma, a kasnije su radili još par godina objavivši studijski "Pankow" (1996) na talijanskom jeziku s novim pjevačem G-L Becuzzijem i koncertni "Wodka, erdbeeren und weitere katastrophen" (1997) sa starim zapisima sa Spalckom, a potom su nestali sa scene. Spalck se preselio u Australiju, da bi bend ponovno proradio početkom 21. stoljeća zahvaljujući internetskoj razmijeni snimaka. U toj drugoj fazi rada objavili su dva albuma sa Spalckom - "Life Is Offensive And Refuses To Apologise" (2003), "Great Minds Against Themselves Conspire" (2007), jedan opširan box-set od 5 cd-ova i 2 EP-ija.

Njihova glazba je bila snažna i plesna spajajući EBM, noise, industrial i eksperimente pod jasnim utjecajima Throbbing Gristle, Cabaret Voltaire i Kraftwerk, a katkad su znali iznenaditi i sa obradama Princea, D.A.F., Eurythmics, The Stooges, evergreenom "Lili Marleen" i nezaobilaznim temeljcem žanra, toliko često puta spomenutu - "Warm leatherette" The Normal. Spalck je kao poliglot pisao i pjevao na nekoliko jezika: talijanskom, njemačkom i engleskom, a produkciju nekih ploča radio im je čuveni Adrian Sherwood. O njihovom značaju dovoljno govori podatak da su prisutni na 50-tak kompilacija EBM, techno, acid-house, industrial, synth-pop, neo-folk, gothic, krautrock, pa čak i dance i hip-hop kolekcija uz imena poput Bile, Depeche Mode, Clock DVA, The Shamen, Psychic TV, Nitzer Ebb, Ministry, Skinny Puppy, The Legendary Pink Dots, Gary Numan, Japan, The Human League, The Young Gods, Coil, Foetus, Suicide Commando... sve do Mano Negra, London Beat, Air ili starih breakdance zvijezda The Rock Steady Crew. A ima jedna, za nepovjerovati, gdje se nalaze u društvu Samanthe Fox i bivšeg F.G.T.H.-ovca, Paula Rutheforda! Članovi benda su imali i niz frakcijskih projekata FM (Maurizio Fasolo), Templebeat (Paolo Favati), Brazil (Favati i Davide Ragonesi), Kowp, te još cijeli serijal kolaboracija.

Danas je stvar sljedeća - originalni klavijaturist Massimo Michelotti je svoju priču okončao na prošlom albumu 2007., a Spalck se više ne želi baviti bendom - bacio se u filmaše (predsjedavajući je za Melbourne Underground Film Festival), tako da je novim vokalistom postao mlađahni Belgijanac Bram Declercq, bivši član NTRSN. Od stare ekipe tu su Favati, Fasolo, bubnjar Alessandro Gimignani, te najmlađi po stažu Enzo Regi (samplovi) koji je u postavu došao sredinom 90-ih. Reklo bi se da sve to i dalje 'hoda' u krugu jako dobrih poznanika, pa su tako za najavu novog albuma uoči Nove 2013. godine izbacili ovaj rad sa 7 kompozicija. Ustvari, riječ je o remiksevima 3 nove kompozicije i 3 stare s kojima se auditoriju tek mjestimično daje do znanja kakav će zvuk imati album. Uvodna "Don't follow (Hogremics FM remix)" u 10 i pol minuta odmah skreće pažnju svojim oštrim političkim angažmanom poručujući 'ne slijedite vođe, ne vjerujte im, ne dajte im se jebati' u plesnom mid-tempu. Ista je još jednom prisutna kao "Don't follow (Escorbuto remix by Paolo Favati)" s nešto eksperimentalnijim prizvukom, ali je ostala u plesnom ritmu. "Crash & burn (Memory Lab remix)" je pod primjesama techna, dok je "Radikal (Nems-Secam remix by Pal)" najtromija, vokalno magnetizirana cyber-vox efektima, a snimljena je još 2006. sa Spalckom. U 'clean' vokalima novi frontmen ga je solidno zamijenio. Nema primjedbe.

Tri stare pjesme predvodi prastara "Das wodkachaos" iz 1984. kao 'BP remix by Binary Park' u pravom starinskom EBM/remix stilu, dok su preostale dvije s posljednjeg albuma "Great Minds Against Themselves Conspire" - klasično plesna "Deny everything (PNE remix)", te "Extreme (remix by Ismael Martinez of Die-6)" u psihodeličnom izdanju s osjetnim primjesama dubova.



Bez ikakve sumnje, ovakav potez je odličan. Bolje izaći s remiksevima novih pjesama prije nego što se obznane originali. Oni kao ovakvi tinjaju i raspiruju vatru o tome kako će novi album izgledati, a sudeći po ovome materijalu, trebalo bi biti jako, jako dobro.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/01/2013